Izrazito evocirajući Tajni prozor Davida Koeppa, čak i Deveta vrata Romana Polanskog ili Anđeosko srce Alana Parkera, Broj 23 putem noarovskih fantazijskih sekvenca, ominoznoga nijemog psa, fotografiju Matthewa Libatiquea ispranoprljavih zelenih i smeđih tonova s proplamsajima crvene, poruku prenosi na agresivno artistički način, no naposljetku manje koketira s nadnaravnim i hororom no što bi se moglo pomisliti, bivajući ne toliko puzzle zapis o dijaboličkoj literaturi koliko klasična murder mistery zaogrnuta u psihološki triler.