Kako se izvijenim tijelom, mojim usnama smješiš, Dok tvoja koljena njišu procvjetale crte bokova.

dragi Simo, šarmirao si me prvom rečenicom tvog odgovora kada sam slučajno naletila na tebe na t. portalu, i vjeruj mi od tad sam sa magičnim smješkom otvarala stranice ovog bloga i listala knjige do kojih sam jedva došla.. mislila sam da si nam bogom dan.. kao i drugi zaljubljeni u tvojih ruku djelo redovno sam visila tu na blogu u svakom komentaru poljupce slala i bila ubijeđena da čitaš te naše rasprave, prepucavanja i opaske pa i da se smješiš dok čitaš.. hvala ti za sve što si mi dao.. savjete, divne trenutke, za svaki osmjeh na licu, nove prijatelje.. sve je to od tebe.. vjerujem da si već ušao na vrata raja, da je ljepo tamo... počivaj u miru.. (Policajka 16.12.2008., 12:51:17)

Znanje zaboli, često... i ma koliko god u stvari znao neke stvari, neke odnose i osjećaje ljudi prema tebi, potiskuješ sve to, smješiš se, raduješ se svakom produktu prirode, i sam si produkt iste... ali majkumu, zašto te znanje podsjeti u neočekivanom trenutku? baš onda kada zaboraviš ili ne misliš... znanje kažnjava kroz dnevnu zaboravnost koja poprilično godi... jebeš ga... smiješi se Voćko, još si živa...

kad ti netko da kockicu čokolade razvuče ti se osmjeh na licu, na cijelu čokoladu ćeš biti presretan, ali ipak ju nećeš uzeti? mislim ono, čemu, ionak se smješiš i to ti je dovoljno. zakaj bi bio presretan kad ti je i polusretan čist ok.: ne zna:

- Mama, promatram te cijelo vrijeme i zanima me, jesi li ti svjesna da se cijelo vrijeme pisanja smješiš?

Smješiš se i proviruješ ispod folije koja je preko tanjura.

da, rekla sam.. ušao si i počeo da pričaš.... sve naj ljepše riječi svijeta stale su u taj mali govor o meni, o nama.. o ljubavi koju nikad ranije nisi doživio.. ne, nigdje na svijetu.. bila sam već napola vlažna kad si prebacio kaput preko stolice i sjeo nasuprot mog kancelariskog stola.. tvoji su prsti tapkali na mom radnom stolu tik do mene, uzeo si malu spajalicu za dokumente i počeo da njom smiruješ nervozu.. a usne su ti bile suhe.. ah te usne, pomislila sam i vec sam osjećala njihov okus koji nikad nisam probala.. a znala sam da su slatke, pričao si dalje.. a ja sam se u mislima svlačila.. kod svakog epiteta sam osjećala toplinu u tjelu.. tvoje oči su sjajile i gledale me bez treptaja.. kako si samo siguran u sebe, pomislih.. i da spajalica nije bila već polomljena ostala bih u tom uvjerenju.. oprosti što sam ovako upao, morao sam, rekao si blago i nasmješio se.. a ja sam nas vidjela negdje daleko od ovoga kako mi prstima prelaziš po tjelu i smješiš se... i dok su mi blagi trnci prelazili po tjelu, osjećala sam miris tvog parfema u zraku i blago uzdahnula.. I??, rekao si glasno i jasam se trgnula.. rekla si da moramo popričati, odmah sam došao i evo sve sam ti rekao... ustala sam i iz latice izvadila dokumente.. zahtjev za ponudu je stigao, rekla sam i pružila ti papire, molim te odgovori još danas ako je tvoja firma zainteresovana za ovaj posao... oprosti to je sve što imam da ti kažem, sad žurim na sastanak u banku.. izjurila sam van.. (prepoznaj se i nereci ni rijec 25.01.2008., 10:23:30)

Sunce je prekrasno toplo, planine kao da se izdižu iz jezera, sve je mirno i zeleno... ti se samo smješiš, držiš mi ruku i hitaš niz put.

Gledamo se i prepoznaješ me i smješiš mi se, ali ne prekidaš pjesmu.

Smješiš se, osjećaš moju nervozu... strah.

Sada si jedna zvjezdica na nebu i sretno nam se smješiš jer znaš da svi molimo za tebe i tvoje roditelje

Ako se smješiš, želim se smješiti s tobom.

Ti se smješiš na oblaku anđelčića i živiš zauvijek u svojim roditeljima.

A tek one bakice na ogradama kojima se ljubazno smješiš kad prođeš, a one ti odmah kažu kad je danas došao moj muž s posla i što je sve donio u vrećici...

Dok govoriš, i pri tome se smješiš, tvoje raspoloženje je evidentno od prve riječi u rečenici, te je svaka riječ u rečenici obojana tvoim raspoloženjem.