/ rage against the machine/ranojutarnje javljanje s faxa. sa ljudima koji mi virkaju iza ledja:) i jutros je u smechu zavrshila jedna ranojutarnja zarulja. probudim se ja nakon sto godina u 7 ujutro. probudim se ja prije cimerice nakon sto godina. maglushtina vani, tople plahte... ali, ipak smognem snage i HOPLA, kako bi moj prijatelj hugo rekao, evo me u kupaoni. malo kasnije nalazim se u dnevnom, sa desnom rukom na prekidachu za struju, za svjetlo tj. i stisnem ga, i uz prasak rasprsne se zarulja. goo dammit nikad mi se to nije desilo. pogotovo ne u 7 ujutro. josh sam se premishljala izmedju " pravit cu se da nisam ja " ili " metla u ruke i beri staklo ". pogadjate - odabrala sam ovo potonje (ovo drugo, in case da postoje nekee jezichne barijere:). da, i josh sam cimki za svaki sluchaj napisala na zutom uochljivom post it-u da neka se pazi jer mozda nisam sve pokupila. ako ima neki elektrichar out there - zashto se to dogadja? mislim da smo mozda stavile preveliku voltazu... a jucher je moje zadnje pulezansko smeche bio jedan kupachi kostim iz mladih dana. kopala sam neshto po ladicama i vidim taj kostim, tu stoji vech par sto godina, i nikada, niti jednom, nisam pomislila " shta ce mi to "... sve do jucher. onda ga zgrabih i bacih. (priznajem, prvo sam ga pokushala obuchi, za sluchaj da mi josh stoji, ali ipak je bio premali:). to je kao neki sportski kostimich bio, arena plavi sa zelenim sharama i josh nekim. mislim da pripada vishim razredima osnovne shkole, kada sa mjosh gajila nade o sportskoj karijeri u plivanju. notice: nikada nisam ni otishla na trening. da, imam problema u realizaciji vlastitih htijenja.