to što tvrdi da je zemlja ravna nije ništa strašno, ali ako neko zasniva svoju predstavu o Allahu dž.š. na način da ga vidi kao jedan entitet koji bukvalno silazi (spušta se) na najniže nebo u zadnjoj trećini noći, tada je ta osoba načinila kip, neuzubillah, Allaha dž.š., jer osobina kipa je da je prostorno ograničen, da se nalazi na nekom mjestu i da ga možeš pomaći (kretanje). i onda, u toj krajnjoj konsekvenci, ti utvrdiš da je taj poziv u " najčistiji monoteizam " ustvari poziv u idolopoklonstvo, jer od onog univerzalnog Allaha dž.š. ostalo je samo to mjesto (najniže nebo), vrijeme (zadnja trećina noći) i osobina (kretanje, spuštanje). i ti onda pomisliš da upravo to i ti ljudi predstavljaju najbolji period tvog života, i da su ti halovi najiskreniji halovi tvog vjerničkog života, a brate moj, to nije ništa različito od unošenja kipova u Kjabu. jer ta ideologija o monoteizmu je unošenje kipa u Kjabu tvog vjerničkog srca. zato je ta grupa jako agresivna, jako zatvorena, jako neuobičajena, jer ako bi se podvrgla kritici, i ako bi se utvrdilo da je njihov idejni rodonačelnik kojeg si nazvao krvolokom imao samo jedno ovakvo idolopokloničko vjerovanje, tada bi on jasno bio novotar, i to nenekakav novotar u običajima već u akaidu, od kojeg se niti jedno djelo i učenje o vjeri ne smije primiti, i naravno, ta " monoteistička " grupacija bi postala i ostala monoteistička, ali taj bog u kojeg oni vjeruju nije Allah. kao kukavica kad uđe u gnijezdo, snese jaje, ptiće izbaci ostalu ptičad, a roditelji još uvijek misle da him je to dijete i hrane ga. tako duhovne kukavice snesu ideološko jaje u srce naivnog mladog čovjeka, i kažu mu " ovo je čisti monoteizam ", i on to kao savjestan roditelj ljubomorno gaji i čuva, nesvjestan šta odgaja u svom srcu i vjerovanju. shvataš da idolopoklonstvo može biti i monoteističko. vjeruje čovjek da je njegov idol jedini bog. on je monoteista, ali njegov idol nije Allah. a ljudi od ispravne predstave o Allahu dž.š. mogu vrlo lahko da naprave svog vlastitog idola na ovakve načine.