hrvati se vole diiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiijeliti na razne načine, u tvrdo, u meko, lijevo i desno, za adeze, za esdepe, na pedere i dlakave mačoide koji barem triput vjutro moraju zarevat: di si pičkooooooooooo, na bolesne i zdrave, na ustaše i partizane, na one s kreditom u švicarcima i na one kakti malo sretnije s kreditom u nešvicarcima, na one koji TREBAJU STAN I RAĐAJU BEZ PORODILJSKOG I ŽIVE BEZ BOLOVANJA I BOŽIĆNICE I PIZDINOG REGRESA i NUŽDA IM JEHEHEHE al ne mogu dobiti kredit ni u švicarcima ni u bantu crncima jebemli vam lijevi žulj - NISTE U STANJU PROČITATI POST KAO ŠTO NISTE U STANJU BILI ČITATI NI SITNA SLOVA NA UGOVORU VAŠEG " ŠVICARSKOG KREDITA ", pa sad cvilite bemu. dakle, hrvati se dijele na one koji čitaju i one koji ne čitaju, na one koji navijaju za Dinamo i one koji navijaju za Hajduk, na one kojima je Maminjo turbo simpatičan i neponovljiv i nenadjebiv tip i na one koji ne mogu shvatiti da postoje ljudi kojima taj lik može biti simpatičan, neponovljiv i nenadjebiv, na nestale i one koji kakti nisu nestali nego su tu a kao da nisu (tako barem svjedoče dok žvaču preforsirane brašnaste proizvode po tramvajskim stanicama). lepi naši Hrvati dijele se na lijepe i nelijepe, bogate i siromašne, na one na jahtama i one u pišalinskom plićaku. paradoksalno je da se podjela na političare i kriminalce izgubila negdje na putevima suvremenog hrvatskog društva i paradoksalno je da s tom činjenicom nitko nije sretan osim aktera te iste podjele. kaj se tiče spomenutih cepanja mogli bismo ići u beskraj, od onih koji slušaju glazbu do onih koji se pale na narodnjake, onih koji vjeruju i onih koji preziru crkvene rabote, mesoždere, vegetarijance. dijele se i intelektualci, o da oni pogotovo, osim na lijevo i desno oni se doslovno dijele od glave do pete, dok ližu mecenatski šupak, noge su im u jednom društvu, istovremeno, (bez) duša raspreda o jalovim stihovima koje će promovirati u dalekoj toploj zemlji ako uspiju popušiti karu moćnom drugaru. od svih podjela najviše dira ona na purgerose i dalmoše, na furešte i domaće. pa je lijepo kad vas na ulazu u kraljevski grad dočeka dvometarski grafit: RECI KAJ I KREPAJ nu si misliš ajd dobro, neki mulac se uvijek nađe jebiga, no malo dalje drugi rukopis: ZAGREBAČKE PIČKE MARŠ... gledam neki dan izložbu fotki ratnog kraljevskog grada u arheološkom muzeju istog. čovjek bi pomislio kako su ga zagrebačke pičke granatirale, jer eto nam i u kerumgradu buše gume kad zaboravimo skinuti zagrebačke tablice ili zabuksati auto u nečije dvorište. kaj bi sad mi trebali preko zime po gubici svakog tko se usudi na špici naručiti kavu s mlikom. i da ne ulazimo u spike tko se sve vozi pod zagrebačkim tablicama, koje zvijeri s trostrukim putovnicama žive podno srca zagrebačke katedrale. i tako dok se mi dijelimo ONI imaju špil. i fakat smo zaslužili svaku stopu, svaki drek u koji zagazimo. i one koji lepo dišiju i one koji smrde. o ne, neće to mila moja prekriti snješko bijelić i šaš... taj smrad osjetit će, ako preživi, i NAŠA praunuka i VAŠ praunuk...