Dali su mu one dvije buđale, dva sobička, samo da zamažu oči i dokopaju se njegovih slika.

Stigao sam na tehnički, tip me pogledao kroz staklo svog ureda i nije se čak ni udostojio da izađe iz svog sobička, samo mi je mahnuo ' prošeći ':))

Trebalo nam je nekih četrdeset pet minuta da dođemo do njenog najmljenog stana, zapravo sobička od 25 kvadrata sa jednim ormarom, jednim krevetom i jednom sasvim majušnom kupaonicom.

Komentar od: bestseller @ Sri 30 Sij 2013 19:15:00 Jednog dana bi nacelnik Roščić mogao da napise knjigu sa naslovom-Kako sam od starog stojadina i sobička od 15 kvadrata došao do velikog bogastva bez alata i zanata Ili jednostavno-Jači sam od Sanadera

Ne zbog pretencioznosti, već iz prijeke potrebe veće no ikada, Moj Dvor oživljava dobri duh djevojke/žene iz sobička uz kuhinju pružajući Vam sve usluge nekadašnjih dvorkinja.

Ta riječ je bila ključ koja je otključavala vrata nekog sobička u mojoj svijesti gdje su boravile moja radoznalost i pozornost.

Kao da vas nekog malog sobička prebaci u De-Lux hotel.

U kutu sobička tek jedan pognuti čovjek: slomljeni Tomov prijatelj i vječni vjerni pratitelj, crnac Pompey.Stoddard nadiže poklopac kovčega: dok zgrčena i duboko potresena supruga Hallie ostaje postrance, političar Ransom, gotovo medicinski hladnim pogledom, brzo prelazi preko Tomova tijela (ili onoga što je od Toma ostalo, a publika u dvorani to ne može vidjeti); odjednom, razdražen, pita pogrebnike zašto je čovjek u kovčegu bez čizama i šešira: odgovaraju mu da su čizme i šešir još u dobru stanju, pa su mislili da...

Pa da opet uzmeš knjigu s osmjehom, ne ostaneš mirne duše na kauču i postaneš dio svijeta, ne sobička kakav je ovaj moj grad..

Dok je cvrljilo ulje na fiziološkom rešou i treštala in mjuza iz našeg malog sobička, ugodne atmosfere nije nedostajalo.

Petorica saborskih službenika koji su pune četiri godine svoj posao obavljali u nekadašnjem zahodu, na galeriji bivšeg Županijskog doma, iselit će se iz svog sobička za najviše 40 dana.

Odlično sam znao da za novac s kojim u Peterburgu ne možeš kupiti ništa do sobička u predgrađu u Zagrebu možeš kupiti vilu iz doba Austro-Ugarske.

ležimo goli, u polumraku tog sobička na periferiji dvije zvjerčice dan hrli tamo gdje su žitna polja vlakovi tutnje kraj prozora oblači se na horizontu liže mi rane bez riječi zadobivene u posljednjem okršaju s Zidarom ubrzo smo klupko mesa i ja u njoj ispaljujem počasne plotune u ime malih ljubavi razina prožimanja koje žudim proporcionalna je razdaljini naših svjetova tisuće svjetlosnih godina stoje između nas već sutra, na ulici u zagrljaju svog muža hinit će se da me ne poznaje...

Gdje sada da se makneš, u kojem ćošku sobička sada da se skupiš?

Da stvar bude još zakučastija, Pascalov mladi tajnik s prozora svog sobička primjećuje kako se na imanju noću ponekad pojavljuje silueta grbava čovjeka u plaštu kojemu Artur, uz mnogo svađe i pokoji bubotak, predaje velike vreće.

Imali su mu doć austrijski izaslanici, a da bi ih impresionira, nabavija prijestolje, i dva lava ta tlane, pa ga nakerija posrid sobička veličine hrvatskog izlagačkog prostora u Moskvi.

Ugleda praznu krletku u kutu sobička.

Zbog »bardolatrije«, odnosno obožavanja Shakespeareova djela, stvorena je slika o kreativnom geniju koji piše u osami svojega sobička.

Mali prstić sudbine bocnuo je Iba, koji uz svu zavist i ogorčenje promatra kuću preko puta svoga jadnog i vlažnog sobička.

Puštao ju je iz sobička da mu čisti kuću i priprema hranu.

U Alenovoj obiteljskoj kući u Radovanovoj sredili su dva sobička koja su planirali iznajmljivati strancima...

Znao je trčati drvenim stepenicama, živjeli smo u kućici na kat, lupati radničkim šakama po vratima moga sobička, svojim sam ih tijelom pridržavala sigurna da će me otac, ako popuste, ubiti.

Idiotskih li postavki i pitanja, Bože dragi, kao i pretpostavki sobička.

Uspeli su u međuvremenu kupiti i staju sa dva tri sobička na Kruzima.

Prolazeći pokraj svog vagonskog sobička, ugledam ga okruženoga sa svim osobljem potrebnim da bi vlak stigao do cilja, kako kroz otvorena vrata nešto pokazuje, lamata rukama, blijed, nešto pokušava reći, pa sam čak čula nečiji komentar:

Je li pogled na Hrvatsku s Pantovčaka, Markova trga i Kaptola identičan pogledu iz memljivog podruma ili kreditom opterećenog sobička?

Prateći svog junaka, od fakultetskog sobička, preko predstavljanja knjiga, simpozija i nakladničkih redakcija, do kuloarskih tračeva, autor donosi duhovito-ironičan pogled na književna društva, udruge ljubitelja knjiga, književne festivale, nagrade, promocije što je zapravo kritika književne zajednice koja je prijetvorna, licemjerna, zatvorena i u ne baš blistavom svjetlu razotkriva akademsko-kritičarski establishment koji je jalov i potiče osrednjost.

Kad shvatimo što stoji iza njegova kartona i mog sobička, možda nađemo rješenje u nekoj skroz desetoj stvari.

Ili namjestimo kartonsku kutiju u dvorištu ispred sobička i tako igramo na oba fronta.

A to su opet oni bogatiji, jer mi koji imamo samo stara računala u nekom čošku, sobička ne možemo konkurirati njima.