Pisac, za kojega je književni povjesničar i teoretičar Cvjetko Milanja ustvrdio da pripada samome vrhu hrvatske i europske književnosti, a akademik Dubravko Jelčić nazvao ga poklonikom i apostolom riječi, ugled je stekao već ranim romanima »Djeca Božja« - svojom prvom i najpoznatijom knjigom, »Osamljenici« i »Crni smiješak«, u kojima »napušta model tzv. socijalističkog realizma

Uzvišena ljepota vođâ... temelj je slaganja ' lijepog ' i ' istinitog ' u umjetnosti socijalističkog realizma. " To nema ničeg zajedničkog s Liderovim tjelesnim osobinama nego je povezano s apstraktnim idealima.

Motikino nepovjerenje prema vanjskom svijetu postat će još snažnije kada će se prilikom otvorenja njegove amblematske samostalne izložbe naslovljene Arhajski nadrealizam održane 1952. u Galeriji ULUH-a, samo mjesec dana nakon otvorenja izložbe grupe EXAT 51 u prostoru Društva arhitekata, pokrenuti oštre polemike u umjetničkim krugovima oko pitanja slobode izraza i ideoloških stavova tadašnje službene umjetnosti socijalističkog realizma.

U prošlosti se komunistička kulturna scena predstavljala kao siva i monolitna, gdje je svaki umjetnik služio službenoj liniji socrealizma.« Umjetnici zagrebačkog EXAT-a predstavljeni su kao istaknut primjer modernizma u doba vladavine socijalističkog realizma.

Od 1932. do 1990. grad je nosio ime Gorki po sovjetskom pjesniku Maksimu Gorkom, osnivaču socijalističkog realizma, koji je u njemu rođen.

Zadarski dnevnik Il Littorio Dalmatico s kraja 1937. i početka 1938. donosi programatske napise pod znakovitim naslovima Conversazioni d Arte, Arte e Popolo i Arte e Fascismo, iz kojih se vidi kako ta diktatura nije bila ništa mekša od socijalističkog realizma.

U razdoblju socijalističkog realizma nastala je, 1948. godine, njegova mapa drvoreza pod naslovom " Rad ".

Arhitektura je poslije rata bila pod direktnim utjecajem socijalističkog realizma, ali ni u jednom slučaju ne dostiže se monumentalnost izvornika.

To je za mene bilo svjedočanstvo, gdje bi hrvatska poezija mogla doći da nije bilo bolesti socijalističkog realizma«, rekao je, između ostalog, Radovan Ivšić na nedavnom predstavljanju ove zbirke u Studentskom centru u Zagrebu...

Kasnije, nakon 1950., on, gotovo kuriozno, inspiraciju crpi iz naoko dijametralno suprotnih svjetonazora: istovremeno piše skladbe religiozne tematike specifično hrvatskog katoličkog bogoslužja s tragovima i elementima glagoljaškog pjevanja (Osorski rekvijem, Pučka poljička misa, kantata Jubilate, niz manjih sakralnih djela) s monumentalnim djelima socijalističkog realizma (nadahnutih ideologijom i poetikom poslijeratne socijalističke revolucije i NOB-om, kao što su glazbeno poetsko djelo Pasija po srcu, poetsko-glazbena vizija Credo, 1943. ciklus pjesama na tekstove I.

1901. (11. prosinca po julijanskom kalendaru) rođen je Aleksandr Aleksandrovič Fadjejev, ruski književnik čiji su romani Poraz i Mlada garda uzoran primjer socijalističkog realizma.

Nakon Staljinove smrti 1953., praksa socijalističkog realizma vremenom je postala opuštenija, iako je cenzura (i autocenzura), ostala relativno jaka sve do pojave Gorbačovljeve glasnosti od sredine 1980 - ih.

Poratnu fazu između 1945. i 1952. godine označavamo kao fazu socijalističkog realizma u kojoj se sve više bude ateistička i antiklerikalna razmišljanja.

Jedno od reprezentativnih ostvarenja kratkotrajnog razdoblja poetskog realizma u sovj. kinematografiji potkraj 1950 - ih, nagrađeno je Zlatnom palmom (ex aequo) u Cannesu 1958. Film raskida s dominantnom praksom socijalističkog realizma na više razina: prikazom bojišta dominiraju motiv straha i scene pustara s truplima, temeljni je ugođaj u opisu pozadine bojišta onaj iscrpljenosti i rezignacije (s likovima ratnih profitera), a junakinja je zaokupljena ponajprije potragom za osobnom srećom.

Stoga je i većina naroda iskreno pozdravila nametanje socijalističkog realizma: to je bio znak da je režim u potpunosti odbacio posvećenost revolucionarnoj ideji uspostave proleterske ili sovjetske forme kulture koja bi se razlikovala od kulture prošlosti. (...) Suvremeni pisci poput Ahmatove nisu mogli pronaći izdavača, ali sabrana djela Puškina i Turgenjeva, Čehova i Tolstoja (premda ne i Dostojevskog) tiskana su u milijunskim nakladama kako bi se novo čitateljstvo upoznalo s njima. Taj povratak klasičnoj kulturi dosegnuo je vrhunac 1937, na stogodišnjicu Puškinove smrti, kada su se

Radnik, njegov život, okolina i stremljenja postaju glavne teme fotografije, dok se buržujski i formalni eksperimenti potiskuju u ime socijalističkog realizma.

Izložba Socijalizam i modernost: Umjetnost, kultura i politika od 1950. do 1974. u MSU nastavlja taj trend i također popunjava neke rupe i razjašnjava nepoznanice, ali u kronološki strogo određenom razdoblju, od rastakanja socijalističkog realizma u neposrednom poraću, do postupnog povlačenja modernizma pred izrazito post-modernim utjecajima i kulturnim inicijativama.

Jakovina analizira kako su " kulturni radnici " rekli svoje " odlučno ne diktatu socijalističkog realizma ".

Jedan od prvih novovremenskih ruskih pjesnika koji je izašao iz ljušture socijalističkog realizma.

Ugled je stekao već ranim romanima Djeca božja, Osamljenici i Crni smiješak, u kojima napušta model tzv. socijalističkog realizma, ograničavajući fabulu i podređujući je analizi stanja ljudske svijesti u kriznim situacijama, s naglašenim ozračjem tjeskobe, osamljenosti i teškoća u međuljudskoj komunikaciji.

Doduše, pažljivom promatraču HDZ-ove konvencije u zagrebačkoj Areni nije mogao promaknuti jedan bizaran detalj: u općem, hinjenom oduševljenju pri završetku ovog plebiscitarnog skupa režiranog u maniri hard-core socijalističkog realizma, kada je došlo do " spontane manifestacije " jedinstva stranke i kada je Jadranka Kosor trijumfalno podigla ruku u zrak sa svojim adlatušom Brankom Bačićem, s lijeve strane joj se primaknuo Ivan Jarnjak i gurnuo joj svoju ruku da i on bude dio tog lanca simuliranog jedinstva partije.

To je značilo raspuštanje udruga, zatvaranje granica i rehabilitaciju modela socijalističkog realizma.

Umjetnici zagrebačkog EXAT-a predstavljaju istaknut primjer modernizma u doba vladavine socijalističkog realizma.

Prema uobičajenim tumačenjima pojava grupe EXAT 51 obilježava prekid sa praksom socijalističkog realizma, ali rekao bih da je posebno za povijest dizajna još važniji prekid s tradicionalnim određenjima likovnih umjetnosti.

Raspravlja se tako o egzodusu stanovništva iz Pule i Istre, uspostavi partijske države i državne privrede, sukobu s Informbiroom, agitpropu, umjetničko-estetičkoj doktrini tzv. socijalističkog realizma i drugim pojavama što se dovode u vezu s djelatnošću domaćih glazbenika, glazbenim školstvom, kazalištem i opernim sezonama u pulskoj Areni.

Tako primjerice, kontekstualizirajući pojave neokonstruktivizma i enformela krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina prošlog stoljeća dnevno-političkom retorikom istoga razdoblja, Maković sebe, a ujedno i Knifera pozicionira spram mita o heroizmu apstrakcije, suprotstavljene kanonima socijalističkog realizma, demistificirajući pri tom binarnu opoziciju figuracija-apstrakcija, koja se desetljećima u hrvatskoj povijesti umjetnosti nametala kao glavni teorijski problem.

Drugo je svojstveno svim revolucionarnim i diktatorskim političkim sustavima, kao za fašizam, nacizam i sovjetski komunizam, a u dobroj mjeri i za jugoslavenski socijalizam.) Estetske naznake socijalističkog realizma, modernizma, socijalnog realizma i neorealizma u hrvatskim filmovima 1950 ih ukazuju na njihove ideologijske izvore, kao što rana tendencija prema klasičnom fabuliranju koji je uspješno razvijen do specifičnog i jedinstvenog, partizanskog žanra jugoslavenskih kinematografija upućuje na to da je filmska proizvodnja (a i državna produkcija) vrlo brzo shvatila da se do najšire publike najbrže dopire i na nju najlakše djeluje s pomoću klasičnih žanrovskih filmova, pa bili oni i tek površno ideološko (ikonografsko) prekodiranje buržoaskih, američkih oblika izlaganja, na račun u početku preferiranih izvorno socijalističkih oblika nove umjetnosti, koji su odbacivali stare težnje prema apstraktnosti. (Uostalom, ta se tendencija u filmu poslije vratila, postigavši savršen omjer ideologije i umjetničkih rezultata u filmovima Vatroslava Mimice.) Da je ovakva politizacija i ideologizacija filma bila samorazumljiva, pokazuje slučaj Fedora Hanžekovića.

Hanžeković je adaptaciji romana Sime Matavulja pristupio s pozicije filmskog i ideološkog autoriteta, oblikujući kako piše u tekstu »film u djelo socijalističkog realizma«, nastojeći ga idejno osmisliti u prikazu procesa koji je otrgnuo fratarskog pripravnika Ivu »od njegove krvi, od naroda, i bacilo ga na drugu stranu«.

Doktrine socijalističkog realizma bile su prevladane, a sloboda likovnog stvaralaštva, kao rezultat opće demokratizacije društvenog života, otvorila je put pluralizmu i polarizaciji likovnih izraza u širokom rasponu od apstrakcije do nadrealizma kontrapunktnih polova.

Izložba prikazuje ozračje koje se u povijesti umjetnosti u najširem smislu odnosi na period formiranja socijalističkog realizma (1945. - 1950.), te njegovu dekonstrukciju (1950. - 1955.).