(1) Financijska institucija iz druge države članice može uzajamno priznate usluge iz članka 6. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona, koje je ovlaštena pružati u matičnoj državi članici, pružati preko podružnice ili, privremeno, neposredno na području Republike Hrvatske ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti: 1) ako joj je nadređeno društvo kreditna institucija ili više kreditnih institucija sa sjedištem u državi članici koje su od nadležnog tijela dobile odobrenje za rad, 2) ako pruža priznate financijske usluge u matičnoj državi članici u skladu sa svojim statutom ili drugim aktom, 3) ako nadređene kreditne institucije posjeduju 90 posto ili više glasačkih prava u toj financijskoj instituciji, 4) ako njezine nadređene kreditne institucije, prema ocjeni nadležnog tijela matične države članice, na primjeren način upravljaju ovom institucijom te uz dopuštenje nadležnih nadzornih tijela solidarno odgovaraju za sve obveze financijske institucije i 5) ako je financijska institucija uključena u superviziju nadređene kreditne institucije na konsolidiranoj osnovi, osobito za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva, velikih izloženosti i ulaganja u kvalificirane udjele. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, financijska institucija iz druge države članice ne može na području Republike Hrvatske pružati usluge izdavanja elektroničkog novca. (3) Na podređena društva financijskih institucija koja ispunjavaju uvjete iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe ove Glave.