Koji od ovih Ja sam doista ja ili filozofskom terminologijom rečeno« što je moje pravo sopstvo? ».

Najčešće smo nesposobni da u problemima nađemo mudrost i snagu, najčešće spiritualno beskorisni u trenutcima onoga što pojedino sopstvo proglašava« srećom », jer tko će se u dobrom stanjima opterećivati stvarima koje« sada nisu prioritet ».

Smatram da je, s druge strane, osiromašujuće po sopstvo jednu tradiciju učiniti samu sebi svrhom, odnosno dogmom i postati slijepi " pripadnik - sljedbenik " nečega (u smislu " nešto je pametno i tako zato što je taj i taj to rekao i tu nema pogovora) Međutim sve ovisi o nivou svijesti, pa to za nekoga može biti i obogaćujuće i napredak, mada vremenom uvijek postaje kočnica.

Ako je sopstvo istovremeno samoodnos i samouzmicanje, koje nikada nije potpuno raspoloživo samom sebi, ne znači da sopstva nema.

Nirvana je oslobođenost od vezanosti za (koncept) sopstvo.

Ako znamo ciljeve onih koji kolo vode, tada i ovakvi scenariji dobivaju svrsishodno mijesto na globalnoj puzzle sceni.Ako znamo da svijetom upravljaju elite, koje naprosto uživaju kako nas truju ideologijama, ratovima, mržnjom, strahom, bolešću.Tada sve teorije padaju u vodu, ostaje samo da nemoćno promatramo i analiziramo daljnji razvoj događaja.Ipak, nije da me napustila nada i vijera u čovjeka kao razumnom biću, u njegovo zamagljeno sopstvo.

moderna krscanska mističarka Bernadtete roberts je to doživjela I nazvala experience of no self (tj ona kaze da nas upravo nas ego (tj self tj sopstvo) sprecava da direktno dozivimo tko smo) Suzane segal - poetski - " Collision with the infinite "

' ' svaka vanjska pojava prvo prolazi kroz " centar " jedinstva svijesti i energije ' ' Prosvijetljenje o kome govoriš je ipak sa stanovištva Dharme tek postignuće ujedinjenog ili ' ' jednog uma ' ' ili ' ' velikog uma ' ' što je u biti zamjena malog ega za veliko sopstvo.

Ali tek nekoliko godina kasnije, kroz veoma intenzivno 11 - dnevno razdoblje - u kojem se činilo da odvojeno sopstvo (Ja) radikalno, duboko, temeljito umire - sve je nekako sazrelo.

Odnosno, uz Ramaninu metaforu (koja je slična Leibnizovoj): ukoliko Sopstvo sebe promatra u zrcalu, od čega se zrcali?

A pošto je melanholija u sebi poput centra sveta, čak i tako ona iznuđuje jedno istraživanje koje seže do centra svakog individualnog objekta ispitivanja i vodi do razumevanja najdubljih istina. " 28 Melanholija je poziv na povlačenje u sebe, poziv da se vlastito sopstvo učini centrom sveta, poziv na koncentraciju na ovaj centar.

Sopstvo melanholika, dakle, nije podeljeno, nije isparcelisano, nije udvojeno.

Melanholično raspoloženje " konstituiše se kao narcistička podrška, zasigurno negativna, ali ipak kao ona koja očuvava integritet sopstva ". 29 Sopstvo melanholika je nalik božjem, ono je, kao i božje, apsolutno integrisano, apsolutno pribrano, potpuno sebi identično.

Čime bi (tko) razaznao toga kime razaznaje sve ovo.To je taj atman (sopstvo): Niti (ovo) niti (ono).... jer se sopstvo nikako i nikime ili ničime ne može razaznavati ni izricati zbog nedvojstva svega u sopstvu....... i što bi ovdje izricalo (nešto) ino?

no da li nas puka misao stvara? netko je spominjao buddhizam... da podsjetim: buddha ne govori o nepostojanju, već o postajAnju. sopstvo je fluidno, ono je agregat koji pamti. odbacuje se samo jedinstvo u smislu identičnosti, no priznaje se kontinuitet: dakle, promjena ne znači potpunu promjenu, što bi bilo pretvaranje, već to da sopstvo nije niz potpuno nesličnih stanja. davno je uočeno da ovo podrazumijeva transcendirajuće sopstvo (s obzirom na to b. priznaje reinkarnaciju) - dakle, nešto što ne umire kad umre tjelesni niz čovjeka. pitanje je također kako niz može biti svjestan sebe? pretpostavka je da je Buddha to znao, ali odabrao ne govoriti o tome. bio je praktičan:)

Melanholik nije isključen zato što je lud/insan, on nije isključen zato što nema sopstvo, što je u " duhovnom rasulu ", ili zato što nije subjekt; melanholik je isključen zato što je on, usled same naravi svog melanholičnog raspoloženja, subjekt koji ne može da postane subjekt, on je subjekt koji sebe ne može da u-čini subjektom.

Tvoje unutrasnje Sopstvo ce ti pri tome biti najbolji vodic i najveca potpora, mada u pocetku verovatno ne mozes racunati sa snaznim i jasnim uputama.

Naša vrlina treba da bude naša najdraža vlastitost, ono što istinski jesmo, naše sopstvo, a ne plašt, nešto tuđe, nametnuto što nam služi da dobijemo nagradu ili izbegnemo kaznu.

Pod tim podrazumevam ili ti iz iskustva mogu reci da to za mene znaci da dva potpuno iskrena, istinita bica, okrenuta najpre sebi, radeci na sebi se ogledajuci kroz drugu osobu spoznaju ono sto ne bi mogli sami i napredujuci ponaosob tvore ljubav koja u isto vreme evoluirajuci kroz to, na nekom visem stupnju povlaci nas u sebe kada zaboravljamo na ego i kada kroz to jedinstvo spoznajemo univerzalno sopstvo.

Za Batler ne postoji ja, sopstvo, ličnost pre tog utemeljujućeg čina, dakle pre zakona i, u najširem smislu, političke subjektivacije, a i sama ta zamisao za nju je preformulacija stare ideje o prirodnom stanju.

Cjeloviti i sveukupni bitak sopstvo oslobađa se svoje nužnosti za volju moguće slobode i od svoje vječne prošlosti mogućom, svagda trenutačnom sadašnjošću prelazi u slobodnu vječnu budućnost.

Bivajući drugim sopstvo ipak ostaje istovjetno sa samim sobom, a prikazuje se u bezbroj metamorfoza.

Masa je ne-bitna jer je bez-bitna, jer nema formu, nema bit, nema sopstvo... ona je ' ' ništa ' ' jer bit/forma/sopstvo je ono što daje odgovor na pitanje ' ' što je to? ' '... dakle nema svoje ' ' štostvo ' ' pa je ' ' ništa ' '...

Um mora biti nepomičan, a to znači ne ometan, sputan ili okupiran bilo kakvom misli, prosudbom ili emocijom, ne zadržan na jednom mjestu, već« razvučen »kroz cijelo tijelo i sopstvo.

OSEĆAJ SEBE, nije i potpuno prosvetlenje sopstva, sve dok sopstvo putem misljenja tome ne doda i RAZUMEVANJE SEBE.

Ti si uništio svoje Sopstvo; zavrijedio si grdnju svojih prijatelja; napustio si svoju karijeru i vezao se za ženske hireve.

A da bi razumeo sebe, potrebno je da se druzis iskljucivo sa svojim osecajem prisutnosti, osecajem " JA, " jer taj osecaj je prva manifestacija tvog Sopstva, tunel koji sa jedne strane vodi u kreaciju, a sa druge u cisto Sopstvo.

Čini se da pod sopstvo misli upravo ono isto što naziva veliki um tijela (http://uvod.blog.hr/2006/04/1620862756/tijelo.html).: top: Nekoliko puta sam pročitala taj ' govor ' i nije mi bilo najjasnije na šta se konkretno odnosi pojam ' sopstva '.

Zbog toga Sopstvo sebe nikada i ne moze spoznati, vec moze samo da sija kada se anihiliraju sve misli.

Sopstvo nije proces, vec je nesto solidno, i nepromenjivo.