To veselo klicanje čak prelazi u bešćutan i osvetoljubiv ton u sljedećem odlomku koji se tiče zemalja bivšeg sovjetskog bloka: " Smatrajući sebe prvacima radništva, jamčili su svojim radnicima periodična povećanja nadnica i socijalnu zaštitu od kolijevke pa do groba i stoga nisu smatrali da ima potrebe za slobodnim i neovisnim sindikatima. " (Svjetska banka, 1995) Moramo li naglasiti da se radi o čistoj demagogiji kada Svjetska banka spominje odsustvo slobodnih sindikata s obzirom na to da je podupirala (i nastavlja podupirati) Pinochetovu diktaturu u Čileu i Ceaucescuovu diktaturu u Rumunjskoj, da navedemo samo dva primjera?