Kada je rec o ekonomiji u SRJ, vojni porazi Srba u Krajini i u Bosni i aktiviranje NATO bombardera naisli su upravo u trenutku kada se inflacija ponovo zahuktala u tempu oko 103,5 odsto na godinu, kada su realne zarade ponovo u padu (u odnosu na kraj 1994, u julu su bile realno manje za 20,5 odsto, kada je proizvodnja zakovana na oko 35 odsto nornalnog nivoa, a banke nemaju vise slobodnog kreditnog potencijala da tu proizvodnju podstaknu (kompletan bankarski sistem je hronicno u " neto minusu " od oko 80 miliona dinara), kada se (skriveni) platni deficit u poslovima sa inostranstvom siri, a slobodne devizne rezerve cene tek na 200 - 300 miliona dolara (uvoz je u prvom polugodju povecan za 48 odsto, a izvoz je ostao isti), kada se obelodanjuju podaci o permanentnoj destrukciji kapitala (samo prosle godine tekuci gubici privrede u SRJ se cene na oko 5 milijardi dolara) i kada je vec svima jasno da je javni dug (spoljni dug i dug prema deviznim stedisama) nadmasio godisnji drustveni proizvod koji sada ne prelazi 11 milijardi dolara (1990. godine Srbija i Crna Gora imale su po metodologiji UN 26,6 milijardi dolara drustvenog proizvoda a to je bio najmanji proizvod u celoj deceniji od 1980. godine).