Pogani ga nazivaju dan sunca: pa, i mi ga nazivamo tim imenom; danas je, naime, sinulo svjetlo svijeta, danas se pojavilo sunce pravde čije nam zrake donose spasenje. Katekizam Katoličke Crkve podsjeća da toga, prvog dana u tjednu, što je nakon Uskrsa nedjelja, slavimo spomen-čin Isusova otkupljenja: Nedjelja je u pravom smislu dan liturgijske zajednice, dan u koji se vjernici sastaju da slušaju Božju riječ i da sudjelujući u euharistiji vrše spomen-čin muke, uskrsnuća i proslave Gospodina Isusa te zahvale Bogu koji ih je uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodio za živu nadu (KKC 1167).

Eucharistein) kaže nam kako je Misa i zahvaljivanje, ujedno nerazdruživo žrtveni spomen-čin u kojem se ovjekovječuje žrtva križa i sveta gozba pričesti Tijelom i Krvlju Gospodnjom.

Crkva u Isusovoj kalvarijskoj žrtvi i u euharistiji koja je njezin spomen-čin prepoznaje najdublje tajne svoje vjere, zapravo same njezine temelje.

Kada Crkva slavi Euharistiju, vrši spomen-čin Kristova Vazma koji biva prisutan: žrtva koju je Krist na križu prinio jednom zauvijek, ostaje uvijek aktuelna: " Kad se god na oltaru slavi žrtva križa, ` kojom je bio žrtvovan Krist, naš vazmeni Jaganjac ', vrši se djelo našeg otkupljenja ".

Liturgija nije mimesis (oponašanje), već anamnesis (spomen-čin).

Katolička Crkva redovito sudjeluje na komemoraciji preko Hrvatske katoličke misije u Klagenfurtu, na čijim se prostorima događa sam spomen čin.

Ako želimo da se Duhovi ne svedu na neki jednostavan obred ili spomen-čin, iako privlačan, već da budu pravi spasenjski događaj, moramo se unaprijed pripremiti, pobožno iščekujući dar Božji, osluškujući ponizno, u tišini njegovu Riječ.

Slavimo spomen-čin Isusove žrtve i prinosimo Bogu Ocu što nam je dao: Kristovo Tijelo i Krv u kojima je Isus otajstveno prisutan.

Euharistija je spomen-čin Isusove muke i smrti, ali i njegova uskrsnuća i buduće slave.

Otpjevana je pjesma: Još i danas dobri pastir živi, potom je slijedio spomen čin svake pokojne sestre koja počiva na sestarskom groblju.

»Liturgija Crkve, oblikovana kao spomen-čin Kristova otajstva i ujedno kao predudioništvo u njegovoj slavi, ne da se voditi malim nadama svakidašnjega života, nego u kršćanima budi veliku nadu koja ide onkraj vremena i ljudskih vremenitih tjeskoba, a u sebi nosi nadu u Krista i vječnost s njime.

22. Otajstvo presvete Euharistije je spomen-čin smrti i uskrsnuća Gospodnjega, žrtva kojom žrtva Križa biva trajnom i sveta gozba u kojoj je tijelo i krv Kristova pod prilikama kruha i vina istinski, stvarno i supstancijalno sadržano i kao hrana vjernicima ponuđeno.

280. U kojemu je smislu euharistija spomen-čin Kristove žrtve?

Euharistija je spomen-čin u smislu da uprisutnjuje i posadašnjuje žrtvu koju je Krist jednom zasvagda na Križu prikazao Ocu za čovječanstvo.

Kada sam susreo svoga pročelnika, kardinala Franju Šepera, on je tada imao sedamdeset godina, baš onoliko godina s koliko sam ja došao među vas na ovaj današnji misni spomen-čin prigodom 25. obljetnice kardinalove smrti.

Lomljenje kruha je tehnički termin, koji podrazumijeva obredni čin na kojem se kršćani okupljaju na bdijenju sa subote na nedjelju, ono nije samo spomen čin na Posljednju večeru, nego i Kristovo vazmeno otajstvo.

Mi katolici vjerujemo da zajednica krštenih ne može valjano slaviti euharistiju kao spomen-čin i gozbu bez zaređenih predstojnka.

Zato, dok danas u liturgiji čitamo stranicu evanđelja o zrnu ili one njoj slične - kao što je govor o euharistiji - vršimo spomen-čin Krista, ali se spominjemo i svega zrnja pala na zemlju koje je donijelo puno roda i sviju koji su dali život za pravednost, solidarnost i ljubav - bez obzira na privid suprotnoga.«

Njihov je nedjeljni sastanak uvijek bio povezan s euharistijskim slavljem, jer je upravo euharistija spomen-čin Kristova vazmenog otajstva, njegove muke, smrti i uskrsnuća.

U Euharistiji se vrši spomen-čin Novoga saveza, kojim se Krist zauvijek sjedinio s Crkvom, svojom ljubljenom zaručnicom, za koju je samoga sebe predao.

Da je euharistija spomen-čin Gospodinove smrti i uskrsnuća, otajstvo trajno nazočnoga Krista među nama, svjedoči činjenica da nas ova svetkovina vraća u dvoranu Posljednje večere za stol s Isusom i apostolima uoči njegove muke, podsjećajući nas na njegove riječi i predanje, te oporuku da to činimo njemu na spomen.

Kroz povijest se ta obredna struktura Euharistije mijenjala, naglašavajući jedan ili drugi vidik, ali uvijek čuvajući svoju bit, a ta je da je Euharistija spomen-čin Kristove muke i uskrsnuća.

Drugi vatikanski koncil u »Sacrosanctum concilium« ističe sljedeće: a) Dan Gospodnji ili nedjelja potječe od samog dana uskrsnuća Kristova; b) Počevši od Pracrkve, vjernici u nedjelju slave spomen-čin Kristova vazmenoga otajstva; c) Jasno razlikuje između obveze euharistijskoga slavlja i dana radosti i počinka; d) Za ispunjenje nedjeljne zapovijedi potrebno je sudjelovati na cijeloj misi.

To je središnji spomen-čin otajstva naše vjere iz i za kojega živimo.

A vazmeni blagdani glavni su blagdani u crkvenoj godini, jer su spomen-čin glavnoga događaja, Kristove smrti i uskrsnuća.

Gospodin je svoje poslanike uputio svim narodima s naredbom da svugdje obavljaju njegov spomen-čin koji uključuje njegovu izričitu zapovijed: â śUzmite i jedite svi, uzmite i pijte svi â ť Mi se već gostimo od naviještene izabrane hrane i od izvrsna vina pod kojim nam prilikama naš Pastir pruža svoje vlastito tijelo i krv.

Dan Kristova uskrsnuća u isti je mah »prvi dan tjedna«, spomen-čin prvog dana stvaranja, i »osmi dan« u koji Krist, poslije »počinka« velike subote, započinje dan »što ga učini Gospodin«, »dan koji ne pozna zalaza« - kako često i čujemo u samome bogoslužju.

Ta zajednica okuplja se svake nedjelje oko Isusa Krista (na DAN GOSPODNJI) slaviti Euharistiju: spomen-čin Vazmenog Otajstva muke, smrti i uskrsnuća Kristova.

Euharistija je spomen-čin Gospodnje muke, smrti i uskrsnuća, spomen-čin Isusove žrtve za nas.

Taj se " spomen-čin " Kristova otkupiteljskog djela kao element Novog saveza između Boga i ljudi sklopljenog na brdu Kalvarija, a " potvrđenog " Kristovom krvlju (nasuprot Starom savezu sklopljenom preko Mojsija na brdu Sinaj i " potvrđenog " krvlju obrednih životinja) simbolički obnavlja kod euharistije.