Istinskih protagonista nema, niti jedan lik nije izrazito pozitivan, a u kolikoj mjeri autor osuđuje svoje likove ili ih samo dokumentira, nismo se mogli složiti. Ðikić nas zbunjuje svojim literarnim postupcima i upravo u tome leži čar ovih priča - preusmjerava fokus s naizgled ' važnih ' ljudi na prvotno sporedne likove, prikazujući perspektive s kojima se nemamo često prilike susresti.