S ciljem realizacije postavljenih zadaća, u Grand hotelu Adriatic u Opatiji, u subotu 26. studenog 2011. održan je kulinarski izazov djece Dječjeg vrtića Opatija i finalistice Prvog hrvatskog Masterchefa Srđane Jevtić.

Srđane, jabuko urednikova, tako si fino ovo napisao i opremio da praktički nisam imao posla, a time ni povoda da spomenem svoje dično ime i odgovornu funkciju.

Je poploća put vlastitoj ćeri dobrim namjerama.pravo u pakal sa vrićon novaca.Umisto da je naučija radit i bit zadovoljna i sa 10 kuna na dan.Za popit kavicu i malo sidit na rivi.E i za to triba love da nebi ništa triba radit.Nego sidit i pit kavu.pametni Srđane.

Uz posebne goste LF kuhinje, Srđane Jevtić i Tomislava Gretića, finalistice i člana žirija emisije Master Chef na Novoj TV, kuhalo je 45 vrhunskih kuhara iz kuhinja s pet zvjezdica te istarskih konoba i restorana.

Kapetan je opet bia najbolji, bravo Srđane Igra koliko more i daje sve od sebe.. a neki matematicari bi ga u staro gvožđe evo vam k u r a c

I ovih dana setićemo se, kao što se uvek sećamo na našim rođendanima, hrabre grupe entuzijasta koji su kao perjanica informisanja na području Slavonije, Baranje i zapadnog Srema ostavili trajan pečat u rađanju i razvoju našeg Radio Borova - setićemo se i danas Milomira, Đorđa, Srđane, Slavice, Svetlane, Stanislavke, Srđana, Borislava, Ljubice, Branislave

Dan danas pamtim Šegrta Hlapića kojeg sam čitao kod moje učiteljice Srđane Viličič u razredu koji se nalazio u onoj ulici iznad Pijace, odmah do Crkve Gospe od Ružarija.

A ti Srđane, iako si plod utrobe moje Srđane, niti sam ti imena dala, niti sam te ja odgajala, niti si se božjeg slova držao, od mene nisi ništa u sebi ponio, ništa u tebi od moga soja nema zar srama i stida nemaš i prokazuješ vlastitoga brata?

Ja ću pročitati jedan odgovor koji si ti, Srđane, dao, a koji je objavljen u Novom Listu.

Prepuštena na milost i nemilost neobuzdanih Vida Baloga, Saše Bunete, Vinka Kraljevića, Sanje Marin, Srđane Šimunović i drugih, ono što je trebala biti Petričevićeva velika prilika ostaje tek još jedna od bezglavih Komedijinih predstava za zabavu bez pouke.

Spojivši dva glazbeno scenska djela u jednu večer, redatelj Krešimir Dolenčić ostvario je neočekivanu vezu koju opravdava vragolasto izrečen prolog glumice Srđane Šimunović temeljen na tragovima Držićevih monologa povremeno ilustriran duhovitim improvizacijama na čembalu.

Danas se za obiteljskim ručkom mojoj ljubljenoj majčici omaknuo prdac.... ustvari nije joj se omaknuo nego ga je otresla kako samo ona zna i još je nakon toga izjavila: " Booooogami, nije loše, a bogati Srđane od čega mi se ovako prdi? "..... Inače, moja majčica se drži one kako triba prdit kad god i di god ti dođe jer je to jaaaako zdravo i kako je svaki prdac dan manje u likara.....

UPAO U DUGOVE Prema tvrdnjama Srđane Ivanišević, sin Ivan prijetio joj je jer mu je odbila dati novac za podmirenje navodnih dugova koje hitno treba vratiti

No najveći je uspjeh ovaj tekst doživio u izvedbi tada mladih glumaca Srđane Šimunović, Hane Hegedušić i Ronalda Žlabura, deset godina nakon prve postave.

Režiju i osvježavajuće, bezazlene dramaturške diverzije (prolog u izvedbi glumice Srđane Šimunović) potpisuje Krešimir Dolenčić, a izazov da uz minimalna sredstva ispuni eventualne praznine kakve bi moglo nosit ovakvo scensko djelo riješio je u načinu komike nijemog filma.

No mogu li nešto priupitati i predložiti zapovjedniče, glede toga? Reci Ante, ali brzo nemam puno vremena Pa mogli bismo se useliti tu u ovu katnicu do nas, mislim.... rekli su mi domaći da su stanari otišli prijeko da je gazda srbin, da je možda u četnicima, a stoji prazna Jakov je problijedio, sva mu je krv nestala iz lica, nije krivio momka za izgovorene riječi, srce mu se steglo po tko zna koji puta kad se sjeti riječi stare majke koje je skrivajući se na tavanu te iste katnice čuo dok ga je tražila Milicija te davne 71 A ti Srđane, iako si plod utrobe moje Srđane, niti sam ti imena dala, niti sam te ja odgajala, niti si se božjeg slova držao, od mene nisi ništa u sebi ponio, ništa u tebi od moga soja nema, zar srama i stida nemaš i prokazuješ vlastitoga brata?

Djeca, odgojitelji i naše kuharice u ovoj su manifestaciji uz pomoć finalistice vrlo popularnog kulinarskog showa, Prvog hrvatskog Masterchefa, Srđane Jevtić, kreirala jelovnike te pripremala obroke koje su mnogobrojni roditelji, djeca kao i ostali posjetitelji mogli isprobati na licu mjesta.

Srđane Andriću... igrač takvog iskustva jednostavno NE SMIJE raditi takve greške.

Srđane, ti si se uključio i u Inicijativu nezavisnih kazalištaraca.

Srđane, ti si danas samozapošljiv na neki način.

Vidiš da je počela te Oj Mrđane, Srđane, Mlađane (i kako već dalje zaboravio sam) po mejdanu kopipejstat.

Sad smo zbog čestih ozljeda u obrani, bilo Milićevića, bilo Inohe ili crvenog kartona Maloči, u obrani imali dosta problema i trener je rekao ' Srđane trebaš mi u zadnjem redu '.

Gaženjem su Splićani stigli daleko, u svojoj prvoj dekadi osvojeno je brdo naslova prvaka države, a u grad pod Marjanom i europska odličja Domagoja Ostojića, Dražena Vukovića, Ante Blaževića i Srđane Coce, uz napomenu da je potonji tandem još uvijek aktivan u klubu.

Rekao sam mu ' ' Srđane, ovo nema smisla, početak kola u 9 ujutro??

Joooj, Gdje ste, Srđane, Mrđane, Mlađene, Joooj, Gdje ste, Tri jutarnje mise prve, Tri misli moje zadnje: Hoće barba opet da vas obljubi, Sam bez vas ovdje vene - jer predškolce odvedoše pogane novinske hijene - Nit ih maze, Nit ih paze, Već pričama prostačkim, Sodomom, Gomorom, Po strastima nam pljuju momačkim, Al ne gasi vatara u fratara Novinar što jezikom mlatara

No, tada, počinje Držićev Dugi nos, Negromant u sjajnoj interpretaciji Zijada Gračića, Mara Martinovića, Nikše Kušelja i Srđane Šimunović.

koji na svakom koraku uhodi prpošnu, koketnu i osebujnu prodavačicu koju je utjelovila dubrovačka glumica Srđana Šimunović. Mislim da bez Srđane ovaj spot ne bi upola bio toliko originalan i da smo u stvari imali sreće našavši glumicu koja je bila idealna za ulogu prpošne, koketne i pomalo ' pomaknute ' prodavačice.

Ali i ti, Srđane, imaš na obrazima zapušteniju bradu od Miljenka, pozavidio bi ti na njoj neki mladi pravoslavni paroh.

balstan @ ajde Srđane nemoj zayebavat, ne moš trčat, stalno si na bolovanju, onaj crnjo iz Žiline prolazi kraj tebe ka kraj turskog groblja... a prima 5 - 6 puta manje

I vidim ih tako natiskane kako se u milionima koprcaju na pustoj postapokaliptičnoj pješčanoj vali vrebajući žrtvu, nekoga tko se u njima prepoznaje. jer poletjet će samo ako I kad se netko u njih prišteka, ko u cameronovom blockbusteru. dječak u mailu spominje narko. narko je nastao tako što je borščak na probi krenuo vrtiti one početne tri harme na basu. odmah sam se zaljubio u taj antibasistički tretman instrumenta, zaustavio nešto što smo do tada radili i počeo sređivati borščakovo šeprtljanje trudeći se da krug ima glavu i rep. (kako krug može imati glavu i rep, pada mi na pamet?) kasnije smo, najviše tićo, kraljić i ja, razvijali stvar u raznim smjerovima. nakon početne zaljubljenosti na prvi pogled, očekivano, uvijek slijedi gnjavaža. frustracija. tako to ide.. paralelno sam, roštajući po sebi, došao do teksta koji me se, huh, stvarno ticao. jako. u to sam vrijeme proživljavao prilično bolan prekid, kako i doliči friškim drajcigerima. lunjao od neprikrivenog bijesa do totalne pekmezavosti. recimo da mi je narku uspjelo napraviti balans koji u niti jednom trenutku ne kliže u patetiku. mjesecima smo drljali po pjesmi, pun kua verzija. napravili smo stvar sa, činilo mi se, puno previše nekompatibilnih dijelova koji stalno nešto kreću pa stanu, pa malo cuknu, zatvaraju se i otvaraju ko rolete. cjelina mi nije dihtala. bojao sam se da naprosto nije dovoljno prohodna, razumljiva. meni razumljiva. ipak, ono što me konstantno klalo je oasisovski zvučni zid gitaretina u kompletnoj disproporciji s fragilnošću teksta. po tom sam se zvučnom urnebesu ispod sebe derao ko pavijan kojem upravo gule kožu. naprosto, nisam si u takvom okruženju vjerovao. a to je neodrživo, neoprostivo. nikako se nisam mogao pomiriti s tom emocijom jer je nisam prepoznavao kao svoju, nego kao pretenziju, imitaciju prave emocije. otišli smo snimati ploču u tivoli, s pjesmama kakve smo napravili u rupi. u tivoliju smo proveli mjesece. narko me sve više klao i klao, a ponajviše zato što je svima osim meni bio tak super. jednog jutra sam, ne znam točno čime ponukan, nazvao srđana sachera, svakako jednog od tri frajera čiji me rad ko balavca inspirirao da se ovim bavim, da imam band. siguran sam u jedno, njega je stvarno zaboljelo lijevo jaje dotiču li se mene babilonske baklje, radnička klasa, nena i još buljuk njegovih pjesama ili ne. sigurno nije imao vremena da se bavi takvim tričarijama, jer se bavio sobom i svojim kurcem, kako bi to lijepo sažeo biff. poslao sam mu narko i poput malog prvašića priupitao što da radim s pjesmom koja mi se čini totalni auzmeš. bez nade da će to čovjek ikad poslušati. i gle čuda zove on za par dana sacher pri aparatu. čuj, dragi dubravko ivanišu ripperu, a kaje tebi u toj tvojoj pesmici refren? ja velim sanjajući uvijek idem tebi. ma daj, kaže on, to je pripjev, refren je ono (pjeva u slušalicu) daaa li sam ja tako davan. tu trebaš očistiti šumu od drveća, dragi moj ovaaaj u holivudskim pričama moj bi lik nakon razgovora s mentorom valjda ispremiješao cijelu pjesmu (kao da to prije toga na probama već nisam pokušavao milju puta), pola toga izbacio, i ko profesor baltazar u svečanom odijelu s novim izumom došao pred svjetinu iz banda. o ne, nije bilo tako. s gospodinom s. s. - om se nisam složio ni oko čega, ali bilo je sjajno to što je i njega pjesma počela klati, do te granice da je pristao doći do nas u deželu uglavnom, nekadašnji srđan sacher, sadašnji samuel sacher i budući santiago sacher ubrzo se stvorio sa sitarom usred tivolija i tamo proveo puna 3 dana. uh, al je to neka velika stvar, pitate se? bogami, meni i danas je prva je dva dana skršio na pripremanje prstiju za sviranje sitara () jer je, žalio se, izvan forme. treći dan je snimao. to su jedina tri dana koje je proveo bez svoje životne družice otkad su se upoznali i to u društvu mekinjavaca, kojih velika većina nema pojma što i zašto je on uopće tu, jer, ponavljam, pjesma im je bila savršena, pec pec, ne diraj rođena je prozračna, bajkovita, nepretenciozna, sitarom provučena ljepotica. istinabog, predugog trajanja za singl. čim je taj sitar zazvonio, od prvog tona, bio sam siguran da mi se emocija vratila kući, ko lesie. tamo gdje je toplo i tamo gdje se osjeća dobro. hvala ti srđane/samuele/santiago za sva vremena stvar smo ostavili robertu moormanu (amsterdamskom producentu kojeg smo, btw, pozvali u studio da uvaljuje loopove i zvukiće u već gotove pjesme uglavnom, da nas modernizira, ha ha čovjek većinu vremena nije znao što da radi ni s nama ni s tim songovima mučio se po cijele dane ko vuk samotnjak u izolaciji male režije studija opkoljen čudnovatim spravicama, tipkama i šarafićima) da je remiksira. inače mrzim tipove koji su pametniji od pjesme, pa drkaju po njoj, premeću razmeću, razgrću, a sve to na bazi nemuštog loopa koji im se pričinio kao dobar nazivnik. još više prezirem sebe kad takve tipuse zovem da mi rade paprikaš od stvari zato jer nije dovoljno komercijalna. a mladi to vole nabijem i njih i sebe. ali nizozemac je zaista poštovao što smo napravili i pjesma je remiksom definitivno dobila na singličnosti. kasnije smo upravo moormanovu varijantu koristili u spotu mauricia ferlina i prilično je sigurno da je takvu najviše ljudi poznaje. suma summarum, na kraju nije ispalo ni po bendovom, ni po mojem, nego po dačerovom. tako se, dragi moji hrvati, ulazi u europsku uniju:)