Oborine koje ne pamte ni najstariji Srebreničani prouzročile su poplave i klizišta zbog kojih je na području ove općine proglašeno stanje elementarne nepogode.

Mrtvi srebreničani su tako, konačno, pronašli svoj mir i ostali da svjedoče o nečuvenom genocidu u srcu Europe.

- U Srebrenici jest ubijeno toliko osoba, ali nisu svi bili Srebreničani.

Osim središnjega skupa u Potočarima, obljetnica srebreničkoga genocida bit će komemorirana i na različite druge načine - kulturnim događajima, okruglim stolovima, znanstvenim skupovima, " maršem mira " stazama kojima su se prije 16 godina nesretni Srebreničani pokušavali izvući iz srpskog obruča, izbjeći zarobljavanje od vojske Ratka Mladića i gotovo sigurnu smrt.

Cijeli je događaj ostao zabilježen na internetskim stranicama UN-a, a Srebreničani traže da se taj snimak žurno ukloni.

A moglo je biti drukčije: da je ratni savez sačuvan, i Srebreničani su mogli biti živi.

Mladi su Srebreničani istodobno ostali nemalo iznenađeni kad su čuli o životu u podijeljenom Vukovaru.

Gladni su i žedni umirali Srebreničani, ali sa osmijehom na licima.

Na 70 mjesta federalna policija i policija EU-a, zajedno sa Sforom, su i kontradiverzijski pregledavali oko 160 autobusa kojima su dolazili Srebreničani.

Na jednom od snimaka jasno se vidi kako civili i vojnici pljačkaju muslimanske kuće i imovinu nedugo nakon što su autobusima odvezeni, protjerani i izmučeni Srebreničani.

Po cijenu života, moraju pomoći da Srebreničani mogu glasati u svom gradu, jer ne smijemo biti ostavljeni kao 1995. godine.

Ne boje se srebreničani, ali žele opstati na očevini, na što i imaju pravo.

Čak je i dozapovjednik Zvorničke brigade Dragan Obrenović svjedočio u Haagu priznavši genocid u Srebrenici i svoje učešće u njemu.Potvrdio je izjave preživjelih svjedoka da su Srebreničani dovoženi u Zvornik iz Bratunca i da su potom morali biti pobijeni.

Konvoj se u 16 h uputio ka Srebrenici, gradu kojeg srebreničani između sebe, punim pravom, nazivaju i gradom prekinutog djetinjstva.

Brojni Srebreničani i danas žive u općinama na teritoriju Federacije BiH jer drže da u Srebrenici nemaju uvjeta za život kao i da im nije zajamčena sigurnost.

Na sve strane počeli Srebreničani uzmicati, te povukli sobom i konjicu svoju koju bješe Memić-aga naprijed pomaknuo jer nije mogao da ju upotrijebi za obranu svoga položaja na brežuljcima.

U nas Srbi vise na vrbama a u Srbiji Srebreničani na žicama.

Kao i prošlotjedni svjedok i Nikolić je izjavio da je Mladić znao da će Srebreničani biti pobijeni. Mladić je razgovarao s muslimanskim zarobljenicima i rekao im da se ne brinu, da će sve biti u redu i da će biti prebačeni gdje žele.

Prisjeća se kako su organizatori " prvi i najveći šok " doživjeli u Fužinama, kad su mladi Srebreničani birali cimere bez obzira na etničku pripadnost, dok su Vukovarci birali one iste nacionalnosti.

Srebreničani se u svom gradu osjećaju građanima drugog reda, teško žive, a političari ih se sjete samo kada treba skupljati bodove.

Da sutra dođe neki Karadžićev i Mladićev veliki fan i stane besprizorno objašnjavati kako su Srebreničani samo dobili što su i zaslužili, tebe, dakle, ne bi on zgrozio, već naprotiv, oni koji bi mu odvratili da je poremećen?

Ovo je bilo prvi put da su Srebreničani na ovakav način iskazali svoje nezadovoljstvo prema domaćim i stranim delegacijama.

Srebreničani su zviždali ministru vanjskih poslova BiH i predsjedniku Socijaldemokratske partije (SDP) Zlatku Lagumdžiji, predsjedavajućem Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću, hrvatskom članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću.

Zviždanjem su Srebreničani iskazali nezadovoljstvo i zbog toga što nije dozvoljeno da se ove godine na lokalnim izborima u Srebrenici glasa prema popisu iz 1991. godine.

Srebreničani su nezadovoljni jer, kako tvrde, međunarodna zajednica nije dozvolila da se lokalni izbori zakazani za listopad provode prema popisu stanovništva iz 1991. godine, kada su Srebrenicu tročetvrtinskom većinom naseljavali Bošnjaci.

Srebreničani su nezadovoljni jer, kako kažu, međunarodna zajednica nije dozvolila da se glasanje u Srebrenici na lokalnim izborima u oktobru ove godine provodi prema popisu iz 1991. godine, kada su Srebrenicu uglavnom naseljavali Bošnjaci.

Preživjeli Srebreničani smatraju kako nizozemska vlada i UN moraju prihvatiti jedan dio svoje odgovornosti, jer se genocid u Srebrenici nije dogodio slučajno.

Edib Palalić (Travnik, 1981.) završio je studij medicine u Beču, a trenutno je na specijalizaciji kirurgije u Zwickau, Njemačka. Od 1995. pa sve do danas Srebreničani sahranjuju svoje najbliže.

Sabur nastao iz nemoći je ono najvrijednije što Srebreničani imaju...

Srebreničani izlaze u " Bratunac ", u kojem su Srbi u većini, jer tamo ima puno sadržaja za mlade.