Klince od malena uče da trebaju biti snobovi, kupovati najskuplje krpice jer ostale ne valjaju, izbjegavati osobe koje nisu iste platežne moči kao oni (čitaj: kao njihovi starci)... takve me stvari tjeraju na razmišljanje... kako je u biti njima... ajde da probam... rode se sa srebrnom žlicom u šupku, od malena ih tetoše dadiljice i ine čuvarice djece, roditelji im zbog grižnje savjesti (koju oni tako ne zovu, njima je to normalan odnos s djecom) dozvoljavaju sve i daju im sve... dijete odrasta u okruženju u kojem je imati normalna stvar... odrasta u svijetu u kojemu nikada nije osjetilo kako je to kada stisnu rate kredita, a računi se nakupljaju... i to ne samo iz tekućeg mjeseca... to dijete nikada nije čulo od roditelja... ne mogu ti to sada priuštiti, možda za rođendan... to dijete nikada nije naućilo riječi poput " hvala " i " molim "... cijeli je život šopano podrškom okoline da bude snob kao i svi oni koji ga/ju okružuju... ide u privatne škole... sa 18 godina dobiva svoj prvi auto... neki tipa slk 500... i ako ima sreće (za koga?), preživljava noćne izlaske i pijanke sa kojih se vraća u svojem (čačinom) autu... da sam na vlasti (što na sreću nisam), donio bih zakon koji bi svoj dijeci kojima su roditelji (očevi) kupili aute s 18, nalagao da na auto na krov zalijepe ogromnu naljepnicu: " OVO SU ĆALETOVA KOLA "... dijete odraslo u takvom okruženju ne zamara se pitanjima tipa... koliko mi para treba, koliko nešto košta... oni vide, oni imaju... čude se kada vide ljude koji nisu te sreće kao oni, da se rode u imućnoj obitelji i pitaju se.... zar oni nemaju roditelje?