Na gornjogradskom brežuljku, na mjestu pretpovijesnoga naselja, u ranom je srednjemu vijeku bila kraljevska utvrda, castrum, koja je uništena za tatarske provale.

Sveti Grgur Veliki (604), čiji su spisi u srednjemu vijeku imali nedvojben autoritet i glasovitost, pisao je: »Ako nakon smrti grijesi nisu neodrješivi, dušama i nakon smrti veoma pomaže sveti prinos spasonosne Žrtve« (usp.

Svirači, pjevači i glumci će glazbom, riječju i pokretom otkriti kako se zabavljalo, družilo i uživalo u srednjemu vijeku.

Spomenimo samo neke od njih: Roger Bacon, franjevac koji je predavao na Oxfordu, zbog svojeg rada na području matematike i optike i naglašavanja važnosti eksperimentiranja, smatra se pretečom suvremene znanstvene metode; Svetog Alberta Velikog Rječnik znanstvene biografije označava pretečom suvremene znanosti u visokome srednjem vijeku; Robert Grosseteste, koji je na Oxfordu bio kancelar i biskup Loncolna, najveće biskupije u Engleskoj, smatra se jednim od najučenijih ljudi na svijetu u srednjemu vijeku i prvom osobom koja je zapisala kompletan slijed koraka za izvođenje znanstvenog eksperimenta; otac Nicolaus Steno, luteranski obraćenik koji je kasnije postao katolički svećenik, postavio je većinu načela suvremene geologije, te ga se smatra ocem stratigrafije (grana geologije koja proučava slojeve zemlje).

Uz samostalno objavljene knjige: Svetište Gospe od Prizidnica u Slatinama na otoku Čiovu 1546. - 1996., Split 1996., drugo dopunjeno izdanje pod naslovom Župa Slatine i Gospino svetište u Prizidnicama na otoku Čiovu, Split 2006., 1 - 184, Kršćanstvo i Crkva u staromu i srednjemu vijeku (skripta odobrena od Sveučilišta u Splitu) priređivač je dviju knjiga u kojima su objavljena važna vrela za crkvenu povijest iz Vatikanskoga arhiva: Najstariji izvještaji o stanju makarske biskupije u Tajnom vatikanskom arhivu (1626 - 1658), Split 1975., 1 - 64 str. i Spisi apostolskih vizitacija Hvarske biskupije iz godina 1579., 1602./1603. i 1624./1625., Rim 2005, 1 - 740 str. (autor opširne i dokumentirane uvodne studije, kritičkoga aparata, bilješki uz tekst i opširnoga indeksa imena i važnijih stvari).

Na razvalinama antičke Narone u srednjemu vijeku niče novo naselje pod imenom Vid, koje se nalazilo u sastavu humske župe Luka.

Raspravljajući o situaciji ' dimisa ', islam je u prvom prikazan kao juridička, politička religija neevolutivnog karaktera, koja je stekla svoje univerzalno poslanje odredivši niže položaje za osvojene narode, usporedive s onima kmeta u srednjemu vijeku.

Uistinu je teško zamisliti da Hrvat može nositi osobna imena Uroš, Jovan ili Nemanja, no osobno je ime Uroš isprva potvrđeno na dubrovačkome području, Jovan je među Hrvatima zabilježen od 14. do 18. stoljeća, a Nemanja je u srednjemu vijeku najviše bilo u okolici Zadra.

Nezadovoljena požuda bila je najveće iskušenje u Srednjemu vijeku. ako uzmeno u ubzir da su upravo samostani bili jedna od rijetkih mjesta bez gladi i oskudice u jelu i piću i kako je samostanski život tražio odricanje od svega a pogotovo od vanjskoga svijeta pa tako i žena, rečeno je sve.

Kako su ti nepismeni bosanski katolici u kasnoj antici i ranom srednjemu vijeku mogli biti hereticima ako današnja polupismena rvacka populacija ne zna kolinca?

U Muzeju grada Koprivnice predstavljeni su rezultati probnih arheoloških iskapanja uz crkvu sv. Martina u parku u središtu Virja, gdje je u srednjemu vijeku bila istoimena kapelica i groblje unutar utvrde Prodavića, doznaje se od voditelja istraživanja Roberta Čimine, iz koprivničkog gradskog Muzeja.

Primjerice ontološki argument (naziv koji je dao Kant) u prilog Božjoj opstojnosti raspravljan je implicitno u antici, a zatim eksplicitno u srednjemu vijeku i u novome vijeku.

Prvi spomen imena (sub Darnis) je iz 1494., što dokazuje da je u srednjemu vijeku postojao grad (tvrđava) i predgrađe (varoš).

Ako, pak, smatraš da je spis " Didahe " krivotvorina (premda taj spis nije otkriven i istražen od strane Rimokatoličke, već Grčke pravoslavne Crkve - a u Srednjemu vijeku uopće nije bio poznat:)), mogu ti ponuditi neki drugi od brojnih crkvenih dokumenata i izjava o pobačaju starijih od " pola stoljeća " otkako je Crkva, kako tvrdiš, ubacila parolu " kako je plod živ " (dok ti znaš da taj plod zapravo nije živ?)?

Njihova neistinita predodžba kao lopova i izgrednika bila je u srednjemu vijeku proširena od strane Krščana i Hare Krišna sljedbenika.

Odgodit ćemo, rekli su tadanji čelnici skupa, simpozij o srednjemu vijeku jer je za takav pothvat potrebno još mnogo istraživanja, a ona su ili u tijeku, ili još nisu niti započela, budući da smo u ovom području razmjerno insuficijentni znanstvenim, ali i kazališnoizvedbenim snagama.

Govoriti, naime, sredinom teških sedamdesetih o srednjemu vijeku, pri čemu se element sakralnoga teatra nikako nije mogao zaobići, bilo bi odveć opasno za kontinuitet skupa.

Pozorniji je slušatelj ovih prisjećanja mogao zamijetiti da su sve to bile, kao i u srednjemu vijeku, amaterske predstave

Iz toga povijesnoga konteksta shvaćamo zašto se danas ne govori na jednak način kao u srednjemu vijeku.

U Pakao je smjestio i Pulu zbog užasa i posljedica kuge koja je gradom harala u srednjemu vijeku.

Vjerojatno je i u rimsko doba kakav dobar zemljoradnik okapao parcelu pored grada, pijući na večer mirisno vino i jedući kruh i vjerojatno je kakva starica u srednjemu vijeku, baš kao i danas, tiho prebirala krunicu moleći se Kristu i Majci Božjoj, misleći na svoje mrtve

Došen je podsjetio na važnost rimskoga akvedukta, kao i još veću ulogu koju je Vrana imala u srednjemu vijeku kad je bila jedno od glavnih mjesta nastanka i razvoja hrvatske države, kada se u njoj, između ostaloga, čuvala i sama hrvatska kruna.

Doista, Drugi vatikanski koncil nisu odredili odgovori na heretička zastranjenja - poput antičkih koncila; niti potrebe da se ustroji kršćanska civilizacija - poput lateranskih koncila u srednjemu vijeku; niti dramatični izazovi - poput koncila u Konstanci, Baselu i Tridentu; niti je, naposljetku, realizirao jasno određeni projekt, kao Prvi vatikanski 1870. godine.

Eminentno postmodernog habitusa u pristupu ovome mitu, bar isto onoliko koliko je inače uvjerena modernistkinja i kći povijesnih avangardi u književnom svjetonazoru, autorica se ovdje odlučuje za izvatke iz triju književnih obrada mita na koji su je usmjerili njezini afiniteti prema srednjemu vijeku (te, naravno, i dosadašnji prijevodi i adaptacije za ovo razdoblje vezani: spomenimo samo bavljenje književnim obradama lika Ivane Orleanske).

Crkva je u srednjemu vijeku Trećorecima dala prava što su ih uživali tek crkveni staleži.

Još su u srednjemu vijeku zabilježeni slučajevi panike i drugih oblika nerazumnog ponašanja potaknutog uvjerenjem o skorom i neminovnom kraju civilizacije.

Sve to upu? uje na korijene u srednjemu vijeku kada je Crkva i krš? anstvo bilo na udaru.

Teme koje smo ovdje naveli ne pojavljuju se ni u srednjemu vijeku, ni u antičkome razdoblju.

»U srednjemu vijeku sagrađeni su temelji moderne znanosti, tj. u razdoblju renesanse, kad su znanost i vjera bili usko povezani, što je, nažalost, danas mnogima nepoznato.

U srednjemu vijeku pobožnost Srca Isusova bila je svojstvena velikim učiteljima duhovnoga života.