Večeras se uzdižem k ' o Mars do Mjeseca Pravim mu društvo, šetamo skupa A već Sutra... hmm, a već Sutra Možda me proguta neka nova Crna Rupa Ali, to Sad nije ni bitno Niti me imalo brine Jer, kad mi se noćas Duša do Mjeseca vine Srodnoj Duši najbližu Zvijezdu da skine Onu Crvenu, sa " malenim zelenim " Pružam Ruku, i već se unaprijed veselim Jer zamišljam radosni Izraz njenog Zahvalnog Lica Nebo, protkano Ćilimom Zvijezda, je naša pisana Skica Na kojoj sam ja, ka njoj, Lađa Lutalica A Ona je moja jedina Mirna Luka Moja Životna Odluka Da pravo volim i istom Mjerom da budem voljen Imam samo jedinu Želju Da budem njenom Ljubavlju opkoljen Poput Obruča, Ona neka me ruča A ja ću njome da se hranim Ljubavlju Ljubav ću do Smrti da branim Neka procvjetam u Boji Prkosnog Maka Iz mojih, k Mjesecu ispruženih Šaka Nazire se Ljubav nepokolebljivo Jaka Kao Stijena, il ' kao ova u pozadini Planina Čista, Netaknuta kao Divljina U kojoj izvire Potok pitke Vode I mada u Tvoju Luku i druge Lađe brode S Ljubavlju, donosim i slatki Teret Izbora Slobode