Taj " predsjednik Srpske autonomne oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srijem ", a potom i predsjednik " Srpske Republike Krajine ", trebao bi odgovarati za većinu srpskih zločina u Slavoniji, ali i drugdje u Hrvatskoj.

Tada se SNV proglašava Vladom Srpske Autonomne Oblasti Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema, a Hadžić se proglašava predsjednikom samozvane Vlade.

Zimonja (Nikola, agent Kontraobavještajne službe JNA) mi je u jednom trenutku rekao da su se, kada su u avgustu 1990. oko Knina podignute barikade sa balvanima, na njima uglavnom nalazili pripadnici paravojnih jedinica poslatih iz Srbije. (...) To je bio prvi korak ka stvaranju srpske autonomne oblasti oko Knina i, mada je to u beogradskoj štampi predstavljeno kao spontana akcija lokalnih Srba koji su se branili, u stvarnosti je to isplanirao i inicirao Beograd.

Potpis u Daytonu i Erdutski sporazum, koji m je Hrvatska darovala Srbiji oko 1000 km/2 lijevog Podunavlja i desnodunavskim Srbima dao srpske autonomne općine..

U ljeto 1991. imenovan je za predsjednika vlade Srpske autonomne oblasti Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, a od 26. februara 1992. do decembra 1993. bio je predsjednik RSK-a.

Ubrzo su Srbi proglasili četiri srpske autonomne oblasti (SAO) koje su obuhvaćale 32. općine tako je SDS učinio ključan korak prema nacionalnoj podjeli BiH u rujnu 1991. Ne smijemo zaboraviti tzv. Projekt RAM, u sklopu kojeg su u pripremama za rat 1990. i 1991. Srbi, točnije zastupnik Socijalističke partije Srbije, Mihalj Kertes, dijelili oružje u ogromnim količinama bosanskim Srbima.

Pocetkom srpnja, na srpskoj proslavi Vidovdana u selu Kosovo kod Knina najavljeno je osnivanje Srpske autonomne krajine kojoj ce predsjednik biti M.

Osim Mladića, od haaških optuženika u bijegu je još samo Goran Hadžić, bivši predsjednik vlade samoproglašene srpske autonomne oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srijem i zatim predsjednik tzv. republike srpske krajine u Hrvatskoj.

Dokumenti o pokušajima pobunjenih Srba iz Hrvatske da se ujedine sa Srbijom započinju Odlukom o " prisajedinjenju SAO Krajine " Republici Srbiji, koju je " Izvršno vijeće SAO Krajine " donijelo 1. travnja 1991., a dokumenti o procesu ujedinjenja Srba iz BiH i Hrvatske započinju " Deklaracijom o ujedinjenju Zajednice opština Bosanska Krajina i Srpske autonomne oblasti Krajina ", donesenom 27. lipnja 1991. godine.

Ivanovića se sumnjiči da je znao kako je u sklopu plana o stvaranju etnički čiste tzv. srpske autonomne oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srijem na sastanku predstavnika JNA i teritorijalnih obrana dogovoren plan napada i okupacije sela Ćelije te progon hrvatskog stanovništva.

Prije svega postoji istorijska podloga o ovome kraju (...) Onda i po međunarodnom pravu o izlasku na more, o materijalnim dobrima, jer na tim prostorima što su pripadali Hrvatskoj su velika dobra Srpske autonomne oblasti Hercegovina. (...) Hoću kazati da postoji opravdanost da se ta teritorija priglasi međunarodno spornom teritorijom.

Gligorije Rnjak Glišo, član " Savjeta Skupštine opštine Benkovac na teritoriju Srpske autonomne oblasti Krajine ", tijekom Domovinskog rata nije bio neki beznačajni činovnik, kaže Kutija, nego direktor Beobanke u Benkovcu te je sudjelovao na važnim skupovima SDS-a.

6. Prema Izmijenjenoj Optužnici Meà unarodnog krivià nog suda za bivšu Jugoslaviju (IT-01-45. od 19. 02. 2004.), podignutoj protiv generala ANTE GOTOVINE, poà eo je slijed posebnih dogaà aja: t. 42; Republika Hrvatska (RH) je proglasila nezavisnost 25. lipnja 1991. na cijelom meà unarodno priznatom teritoriju, koji je decenijama prije bio ocrtan Republià kim granicama, koje su bile ucrtane u svim zemljopisnim kartama; t. 37. i 4 i 44: dana 19. prosinca1991. godine dio hrvatskih državljana - pripadnika Srpske narodnosne skupine, na jednom dijelu Republike Hrvatske sastavljenom od dijela Zbornog podruà ja Split, te opà ¦ ina ili dijelova opà ¦ ina Benkovac, Donji Lapac, Drniš, Gospià ¦, Graà ac, Knin, Korenica, Vojnià ¦, Glina, Petrinja, Vrginmost, Obrovac, Šibenik, Sinj i Zadar zajedno sa Srbima iz drugih podruà ja republike Hrvatske, sazvao je narodnosnu Skupštinu koju je nazvao Skupština Srpske autonomne oblasti Krajina, pa su tim putem proglasio svoju nezavisnost od Republike Hrvatske, te pristupili osnivanju novog entiteta samoproglašavanjem Republike Srpske Krajine (RSK), koja je imala svoju vlastitu vojsku (SVK).

»Hadžić se žustro suprotstavljao prebacivanju hrvatskih zarobljenika iz SAO SBZS u zatvore u Srbiji« te je inzistirao da »tim ustašama sudi ovaj narod iz srpske autonomne oblasti«, kazao je tužitelj, navodeći Hadžićeve riječi iz intervjua srpskim medijima.

Suđenje Goranu Hadžiću, bivšem predsjedniku vlade samoproglašene Srpske autonomne oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srijem (SAO SBZS) i potom predsjedniku samoproglašene Republike Srpske Krajine (RSK), počelo je u utorak pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) u Den Haagu.

Vrhunac dotadašnjeg protuustavnoga djelovanja pobunjenih Srba u Hrvatskoj bilo je proglašenje Srpske autonomne oblasti Krajina (21. prosinca 1990.), s Kninom kao njenim sjedištem.

Ljubanom Amidžićem i ostalim optuženicima u vremenskom razdoblju od kolovoza 1991. godine, tokom ratnih operacija vođenih protiv Republike Hvatske na privremeno okupiranim područjima tadašnje Općine Daruvar, kao pripadnik srpsko terorističkih oružanih formacija u okviru tzv. Srpske autonomne oblasti Zapadna Slavonija, u svojstvu zamjenika komandira čete oružanih formacija u Batinjanima izdavao naredbe njemu podčinjenima i nadzirao njihovo zločinačko djelovanje, pa su pripadnici njegove čete i druge neidentificirane osobe provodili svakodnevna policijska i vojna privođenja i zatvaranja civila te ranjavali i obijali vatrenim oružjem civilno stanovništvo i uništavali im imovinu, iako za to nije bilo nikakvog vojnog opravdanja, a što je sve u suprotnosti sa odredbama Konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, čl. 3. Ženevskih konvencija od 12. kolovoza 1949. godine, kao i čl. 4., 13., i 14. 6. Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava nemeđunsrodnih oružanih sukoba, tako da je u skladu s izdanim naredbama u okviru zajedničkog plana na području djelovanja njegove čete:

43. Dana 19. prosinca 1991. godine, Skupština Srpske autonomne oblasti Krajina, zajedno sa Srbima iz drugih područja Republike Hrvatske, proglasila je svoju nezavisnost od Hrvatske i krenula u osnivanje novog entiteta, samoproglašene Republike Srpske Krajine (u daljnjem tekstu: RSK).

Na temelju plebscita srpskog naroda BiH 9. i 10. listopada 1991., 21. listopada verificirane su proglašene srpske autonomne oblasti u BiH.

Gligorije Rnjak, dipl.oecc., direktor Beobanke u Benkovcu i član " Savjeta Skupštine opštine Benkovac na teritoriju Srpske autonomne oblasti Krajine " tijekom Domovinskog rata, objašnjava zašto je, zbog čega i kako u ljetu 1992. godine na javnoj tribini SDS-a u rodnom Bukoviću kraj Benkovca u nazočnosti Gorana Opačića Klempe pozdravio Željka Ražnjatovića Arkana, po riječima Kutije, " u četničkoj odori s kokardom srdačno i radosno je pozdravio ratnog zločinca Arkana kao junaka i pritom širio govor mržnje ".

Naravno da smo i Z-4 objavili bez imalo oklijevanja, jer smo procijenili da graðani ove zemlje imaju pravo znati za plan o stvaranju srpske autonomne oblasti na èetvrtini hrvatskoga državnog teritorija.

Razumijem politiku suživota prema hrvatskim građanima srpske nacionalnosti, ali da u Hrvatskom državnom saboru i u Vladi moraju sjediti bivši funkcioneri Srpske autonomne oblasti Krajine i četnički vojvode, e taj privilegij odudara od svih postulata o ljidskim pravima i načelima pluralističke demokracije.

Međutim, ti prijedlozi velikosrpskih elemenata o amputaciji navedenih dijelova Hrvatske u korist Italije odnosno o uspostavi srpske autonomne oblasti nisu naišli na odobravanje talijanske okupacijske vlasti.

Babićeva samoproglašena vlada objavila je osnutak« Srpske autonomne oblasti Krajina »(SAO Krajina) 21. prosinca 1990, dok je 1. travnja 1991. vlada« SAO Krajine »objavila da se odvaja od Hrvatske i priključuje Srbiji. [ 3 ] Također, lokalni vođe srpskih zajednica u istočnoj Hrvatskoj, koje su postupno postale područja izvan hrvatske jurisdikcije, objavili su da se one priključuju« SAO Krajini »

nakon 21. god srpskog terora i krvavih ratova, zlo je napokon napravilo " puni krug " i vratilo se od kuda je i počelu, ali uz jednu ogromnu promjenu. naime, pošlo je iz srpske autonomne pokrajine KOSOVO i Metohija a vratilo se na NEOVISNO i NIKAD VIŠE srpski KOSOVO. srbi su tako čudni jer za svo koje i se dogodilo uvijek je kriv netko drugi, pa čak i za poraze u OLUJI okrivljuju Amerikance i Njemce??, a kada se osvrnu u svojoj " istoriji ", jedina " pobeda " koju imaju je ONA NA EUROSONGU.

Da bismo dakle, došli do suvremenih oblika velikosrpstva izraženih u razdoblju od 1990. do 1995., odnosno Srpske autonomne oblasti Krajina i Republike Srpske Krajine, dovoljno je pročitati samo ovu rečenicu:« Obnovljeni su četnici bili važan čimbenik u ratovima protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine 90 - ih godina »(Philip J.

U Bosanskom Grahovu 27. lipnja 1991. Babić se sastao s predstavnicima Srpske autonomne pokrajine Bosanske krajine iz Banja Luke, privremene srpske teritorijalno-političke formacije, gdje je usvojena Deklaracija o ujedinjenu prostora oko rijeke Une, što je razbjesnilo Beograd koji je preko vodstva bosanskih Srba smijenio vodstvo AP Bosanske krajine.

No, i takvo, tobože, puno savjesnije i profesionalnije liječničko izvješće liječnika i mrtvozornika dr. Dragana Martinovića ne samo fantomske nego i vampirske (po krvi nevinih prolivenoj tijekom njezina postojanja) »Srpske autonomne oblasti Slavonije, Baranje i zapadnog Srema« pokazuje njegov prijezirni odnos prema žrtvama.

U lipnju 1991. postao je vršitelj dužnosti predsjednika vlade samoproglašene " Srpske autonomne oblasti Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema ", odnosno tzv. SAO SBZS, a ubrzo nakon toga ta je funkcija formalizirana i on je postao predsjednik vlade SAO SBZS.

- Okrivljeniku se optužnicom stavlja na teret da je u Trebinju tijekom 1991. godine pa do 29. listopada 1995. kao predsjednik Skupštine općine Trebinje, predsjednik Srpske autonomne oblasti Hercegovine, predsjednik kriznog štaba i ratnog štaba općine Trebinje te predsjednik ratnog predsjedništva općine Trebinje; djelujući individualno i u suradnji s Radovanom Karadžićem i u cilju stvaranja tzv. velike Srbije na području bivše Jugoslavije okupacijom i pripajanjem dijelova teritorija Republike Hrvatske toj tvorevini i protjerivanjem hrvatskog stanovništva s tih područja; planirao, poticao, naložio i na drugi način pomogao u provođenju te ideje stoji u optužnici protiv Božidara Vučurevića.