Borci koji su ostali u Rusiji, pretežno Hrvati i Slovenci, te 12.000 srpskih dobrovoljaca, ne želeći se boriti za Veliku Srbiju, već za Jugoslaviju, započeli su u ožujku 1917. " disidentski pokret " i odbili su poslušnost srbijanskim časnicima.

Sisačko područje doista je bilo jedna od najdramatičnijih ratnih zona Republike Hrvatske: prve formacije naoružanih srpskih dobrovoljaca pojavile su se vrlo rano, u srpnju 1991., Hrvati su već u kolovozu iste godine protjerani iz glinskih sela, istodobno je počela tiha evakuacija obitelji oficira JNA, kao najava bombardiranja Siska i Petrinje.

U proljeće 1991., na poziv Jovice Stanišića i Milana Martića otišao je u tzv. Republiku Srpsku Krajinu i formirao kamp za obuku srpskih dobrovoljaca.

U to se ime u središtu Beograda sudi skupini srpskih dobrovoljaca optuženih za ratni zločin u Ovčari.

Stanovnici Voćina opisivali su dolazak srpskih dobrovoljaca i zlostavljanja Hrvata koja su prethodila masakru, kao i svoj bijeg iz Voćina.

Relativni je rast Srba zabilježen u virovitičkoj (porast od 35 %), srijemskoj i modruško-riječkoj županiji, ponajviše zbog snažne od vlastiju organizirane kolonizacije srpskih dobrovoljaca u Slavoniji [ 5 ].

Formirana je spajanjem jedinica Krajiške TO, delova JNA i srpskih dobrovoljaca koji su, mahom, pristigli iz Srbije.

Svakog dana one duboko u sebi proživljavaju zvjerska mučenja i iživljavanja oficira, vojnika i srpskih dobrovoljaca.

Mučki je ubijen od strane srbijanskih paravojnih postrojbi i lokalnih tovarničkih srpskih dobrovoljaca 8. listopada 1991. godine u župnoj kući u Tovarniku, a ekshumiran je iz masovne grobnice i pokopan na mjesnom groblju 31. siječnja 1998. godine sa svojim župljanima, koji su, kao i on, ubijeni iz mržnje tijekom srbijanske oružane agresije i okupacije Tovarnika.

Ona je mnoge svoje akcije koordinirala s Miloševićevom vlasti, potpirujući srpski nacionalizam, na primjer poznatim seljenjem relikvije cara Lazara iz grada u grad 1989. Ta je struja podupirala i odlazak srpskih dobrovoljaca u Hrvatsku i Bosnu, a poznato je da je Amfilohije bio u bliskim odnosima sa zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom, čije je ljude - navodno - primao u svojem manastiru Ostrogu.

Svjedok je bio prisutan i mučenju srpskih dobrovoljaca, kada su im sjekli prste i tjerali da ih jedu.

4.5. Upravo u danima neposredno nakon donošenja hrvatske odluke o suverenosti, za vrijeme dok je ona bila u primjeni, Jugoslavenska narodna armija - podložna naredbama srpskoga državnog vrha - je, uz pomoć srpskih dobrovoljaca i paravojnih postrojbi, započela širu, ofenzivnu i intenzivnu vojnu akciju na hrvatskom teritoriju, okupiravši dio Baranje.

U Kerestincu, bivšoj raketnoj bazi JNA, kojim je kao zapovjednik do konca travnja 1992. upravljao satnik HV-a Stjepan Klarić, a kao stražari-čuvari radili pripadnici neidentificirane postrojbe HV-a, u zoni odgovornosti Zapovjedništva obrane grada Zagreba, odnosno Operativne zone Zagreb, događala su se stalna maltretiranja, mučenja, torture, ozljeđivanja, sakaćenja, moguća usmrćivanja ratnih zarobljenika, pripadnika bivše JNA, srpskih dobrovoljaca u paravojnim postrojbama, zarobljenih civila.

Mile Mrkšić kao zapovjednik Operativne skupine Jug nije poduzeo akcije koje se očekuju od zapovjednika njegovog iskustva i time je pridonio događajima koji su uslijedili, a Veselin Šljivančanin zapovijedao je evakuacijom vukovarske bolnice i bio svjestan ponašanja pripadnika postrojbi teritorijalne obrane i srpskih dobrovoljaca, tvrdio je ranije u svojem izvješću vojni stručnjak, umirovljeni britanski general Andrew Pringle, čijim je zaključcima u lipnju prošle godine nakon 125 dana pred haškim sudom (ICTY) završen dokazni postupak optužbe protiv " vukovarske trojke "

Napad srpskih terorista počeo je 26. lipnja 1991. oko 4.15 sati, i to na ophodnju hrvatske policije, a oko 4.30 sati 400 - tinjak naoružanih srpskih " dobrovoljaca " iz Gline i okolice te oko 45 " martićevaca " napalo je pješačkim oružjem i minobacačima glinsku Policijsku postaju.

JNA je otpočela akciju oslobađanja svojih kasarni i grada Vukovara 25. avgusta a istu završila uz pomoć srpskih dobrovoljaca 18. novembra.

S druge strane, danas je dobro poznato da je hrvatski vrhovnih samosvesno žrtvovao grad (prepustivši ga dugovremenim borbama) kako bi ostvario dva vojno-politička cilja: 1) usporio prodor JNA i srpskih dobrovoljaca ka Osijeku; i 2) dao izgovor Genšerovom ministarstvu spoljnih poslova da Nemačka prizna samoproklamovanu nezavisnost Tuđmanove Hrvatske bez prethodnog saglasja sa ostalim članicama Evropske Zajednice a pod izgovorom da se JNA mora povući sa teritorije međunarodno priznate Hrvatske čime bi se zaustavila dalja razaranja slična vukovarskom (i ispolitizovanom dubrovačkom) slučaju

NAJPRIJE su, zbog srpske ideje " razabiranja ", Hrvati i Muslimani protjerani VBR-ovima i kamama arkanovaca, šešeljevaca, karadžićevaca i ostalih srpskih dobrovoljaca, naoružanih iz zaliha Srbije i srpske JNA, sa teritorija u kojima su Hrvati i Muslimani bili VEĆINA

Iz Srbije je pristiglo 4.300 srpskih dobrovoljaca, razne formacije tipa »Beli orlovi », Šešeljevci, Arkanovci« Vukovi »sa Vučjaka, četnici Jove Ostojića, četnici Siniše Martića Štita, koji su u sastavu« borbene grupe 4 »raspoređeni na području Karina sa ciljem napada prema Novigradu.

Predsjednik RH Mesić je pomilovao stotine srpskih dobrovoljaca i četnika, ali ne želi omogućiti Generalu HV-a da se brani sa slobode, ne želi spasiti život čovjeka

Vjerovalo se kako bi regularna tzv. jna postavila vojnika do vojnika kako bi spriječila četnike da presjeku tu kolonu i krenu u masakr, ali se s druge strane opet isto tako vjerovalo da bi možda došlo do neviđenog pokolja jer je bio puno veći omjer četnika, srpskih dobrovoljaca i domaćih srba od regularnih pripadnika tzv. jna

Razlog brojnosti Srba u Hrvatskoj je od vlastiju organizirana kolonizacija [ nedostaje izvor ] Srba iz Srbije i BiH, i to izgradnjom novih sela [ nedostaje izvor ] za njih (koloniziranje obitelji " srpskih dobrovoljaca " po Slavoniji za vrijeme Kraljevine SHS/Jugoslavije) i u hrvatske gradove (kao vojno i upravno osoblje) i priobalna mjesta (" vikendice ") [ nedostaje izvor ], odnosno zbog iseljavanja Hrvata [ nedostaje izvor ] iz političkih (politički progoni) i gospodarskih razloga (olakšano [ nedostaje izvor ] izdavanje putovnica radi odlaska na " privremeni " rad u inozemstvo), odnosno masovna smaknuća i veliko iseljavanje [ nedostaje izvor ] Hrvata u neposrednom poraću.

U SS divizijama je služilo i više hiljada srpskih dobrovoljaca i preko 40,000 Mađara i ispada da su to sve smislili Bošnjaci, ma daj molim te

Nadam se uspjehu, premda se tome oštro protive srpske udruge srpskih dobrovoljaca posebno iz Zrenjanina

Mislim da ne postoji način kako bi se moglo zahvaliti svim braniteljima Vukovara a posebno onim koji su dali svoj život za domovinu.Svi oni koji su branili Vukovar od srpskih zvijeri i bradatih koljača imali su najveće srce na cijelom planetu i nije ih mogla poraziti ni tolika oklopna sila koju su sa praktično dvije zolje i jednim RB po položaju, uništavali ljudi bez vojnog znanja, avioni koji su sa neba bacali krmače na bolnicu, sva moguča sila srpskih dobrovoljaca i pijane bande sa noževima u zubima i još haubička, tenkovska, minobacačka, wbr-ska sa pola miliona granata.Grad Vukovar je masakriran u svim pogledima i pitanje je dali se može ikada oporaviti

I nije cijela armija nego par hiljada Srba iz HR uz pomoc par hiljada srpskih dobrovoljaca iz Srbije, BiH i Crne Gore.

Inicijalne slovenačke jedinice brojale su oko 500 srpskih dobrovoljaca, bivših zarobljenika, dok se u prolećnoj ofanzivi 1919. u Koruškoj borilo preko 10.000 vojnika Kraljevske srpske vojske pod komandom generala Krste Smiljanića.

Svjesni smo da je vojno djelovanje ' JNA ' prikazivano kao legalno djelovanje vojske odgovorne za mir u Jugoslaviji a srpskih dobrovoljaca kao ' pomoć za opstanak Srba izvan Srbije '

Proslovenački Maribor je brzo opremio i naoružao četu srpskih dobrovoljaca, njih oko 150, koji su u pratnji češke vojne muzike paradirali glavnim ulicama.

Maister je sa četom srpskih dobrovoljaca držao Maribor u šahu i polako zauzimao strateške kote ka granici prema današnjoj Austriji