Srpski politički dužnosnici koji nisu izbjegli slobodno su davali intervjue za medije, a svega nekoliko dana nakon završetka operacije preostalo srpsko pučanstvo bilo je obuhvaćeno sociologijskim istraživanjem u kojem su ispitivani njihovi politički stavovi.

Političkom akcijom neutralizirano je srpsko pučanstvo, koje ne stupa u oružani sukob na području općine Kakanj i koje je uspješno razoružano.

Neprijatelj je tada pretrpio strahovite gubitke, a Miljevci su se našli i pred Vijećem sigurnosti UN-a. Da, jer su neki uvjerili mirovne snage kako na Miljevcima žive Srbi, pa su dolazili tamo tražiti pravoslavne crkve i srpsko pučanstvo.

U prvom dijelu žalbe, posvećenom pobijanju teze o protjerivanju Srba, jedan za drugim posloženi su, nekoć tajni, materijali koji svjedoče kako se srpsko pučanstvo, zajedno s vojskom, povlačilo pred hrvatskim snagama.

Po popisu pučanstva iz 1991. godine, područje Grada Gline imalo je 23040 žitelja, od čega otpada na srpsko pučanstvo 60,66 %, na hrvatsko pučanstvo 34,90 %, a ostatak je činilo ostalo pučanstvo.

U potpori toga, naoružavaju srpsko pučanstvo i pretvaraju ih u pobunjenike, čime su stvoreni potrebni elementi, unutarnji i vanjski, za rušenje demokratsko izabranih vlasti.

Ništa od toga vojno-redarstvena akcija Oluja NIJE MOGLA POČINITI: a) jer se ubijenje odbjeglog stanovišta nije ni moglo izvesti, budući da je prema planu svojih naredbovaca iz vrha kninske vlasti srpsko pučanstvo samovoljno prebjeglo prema Republici srpkoj i BiH i dalje prema matici zemlji u Srbiju; b) jer se prisilni rad civilnog stanovništva, koje je iz Hrvatske samovoljno odbjeglo, nije ni mogao organiziriati, niti je to bilo u bilo kakvom planu operacije oslobađanja Hrvatske; c) svi ratni zarobljnici, pripadnici paravojnih i teroristčkih srpskih postrojbi su nakon potpisivanja kapitulacije, i završene akcije Oluja, Koja je trajal 4 dana, bez ikakvih uvjeta od hrvatslih vlasti pušteni; d) razaranje gradova i sela vojno-redastvena akcija logično nije poduzimala, jer su sva ta sela (gradova osim Knina i nema), koja su bila četeri godine pod srpskom terorističkom okupacijom.hrvatsko državno područje, pa se nije upuštalo u besmislenu avanturu samorazaranja i samouništenja, nego se poduzimalo oslobađanje zemlje.

Ove ustašoidne tikvane iz hrvatske bi sve odreda poslao u vrapče, dok se svi normalni narodi europe ponose tekovinama antifašizma, oni veličaju ustaške fašističke kukavice koje su radile takve zločine u jasenovcu da su izazivali čak i zgražanje himlerovog ss-a, i nema bajki i prića prićica kojima ustašoidni redikuli mogu opravdat ono šta je upisano i u svjetskim udžbenicima kao najcrnja sramota Hrvatske.Da nije Tita i da nije bilo partizanskog pokreta koji je i nas hrvate svrstao na antifašističku pobjedničku stranu nebi imali niti državu danas, nego bi bili pod čvrstom vlašću dinastije Karađorđevića, nebi vidili H od samostalne Hrvatske za idućih 1000 godina, zbog zvjerstava koje su baš radili pavelićevi maloumni krvnici.Surađivali bratski sa četnicima koji su klali hrvate i muslimane a istovremeno ubijali nedužno srpsko pučanstvo skupa sa ostalim narodima židovima, romima, muslimanima, hrvatima... Antifašizam je neuništiva vrjednost, a Tito je simbol te vrijednosti, svi ljudi koji su bili jučer u kumrovcu iz raznih dijelova ex yu su ljudi topla i otvorena srca prema svim ljudima bez obzira na naciju i vjeru, to je poanta, dok ustaška bagra broji dan danas krvna zrnca svakome i čim nisi hrvat, katolik i desničar, za njih si nebitan.gadim se na vas, primitivci

Srpsko pučanstvo je u njoj brojilo oko 30 % od ukupnog broja stanovnika.

Prema gledanju generalštaba JNA je ostvarila svoje ciljeve u ovoj fazi prve dionice rata protiv Hrvatske: " zaštitila " srpsko pučanstvo; pomogla i omogućila mu da se vojnički, a i politički pripremi za događaje koji će slijediti, što su Srbi prema Kadijeviću doista i učinili.

(1) jedna trećina Hrvatske gdje živi pretežito srpsko pučanstvo je " oslobođena ";

U ustanku je masovno sudjelovalo srpsko pučanstvo.

Župni Caritas u Varešu bio je jedini izvor prehrane za hrvatsko i srpsko pučanstvo, a franjevci su davali humanitarnu pomoć i siromašnijim Muslimanima-Bošnjacima.

Predsjednik Tuđman, ne razumjevši odmah na koje izbjeglice ministar Šušak misli, pa izgovara ključne rečenice koje ruše sve teze o, prekomjernom granatiranju ', da bi se srpsko pučanstvo zastrašilo i nagnalo u bijeg.

Sud obrazlaže da zbog uništenja mjesta nisu mogli odrediti što je čija imovina, odnosno koje je imovina ratnih zločinaca i narodnih neprijatelja, te se zbog toga imovina oduzima svim stanovnicima mjesta Zrin, te im se zabranjuje povratak, jer bi povratak Hrvata uznemirio lokalno srpsko pučanstvo.

Neutemeljenost optužnice Haaškog tužiteljstva razvidna je u činjenici da su generali Hrvatske vojske vodili bitku za oslobođenje okupiranih hrvatskih prostora i njihovo vraćanje u državni i ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, dakle hrvatski generali i hrvatska politika nisu bili u posjedu tih hrvatskih prostora da bi mogli " protjerati srpsko pučanstvo " Prema tome, kako se može optužiti hrvatski politički i vojni vrh za udruženi zločinački pothvat i protjerivanje stanovništva ako je Hrvatska vodila legitimnu vojnu operaciju unutar svojih međunarodno priznatih granica i ratovala u skladu s vojnim pravilima i, konačno, ako su okupatorske snage i stanovništvo pobunjenih Srba to područje, prema naredbi svoje upravne i vojne komande od 4. kolovoza 1995. godine, napustili prije dodira s hrvatskim vojnim snagama?

Dok se Hrvatska trese pod tenkovskim gusjenicama, sapeta balvanima i miniranim prugama, a slavonskobrodski Tomičići, Kneževići, Krpani, Kovačevići ne mogu do rodnog Lovinca, Ričica, Sv. Roka - da ne bi, slučajno, ponesenom rakijom i šunkom ugrozili ondašnje srpsko pučanstvo ograđeno barikadama i lažima - dotle dio čelnika SDS-a ne prestaje liti krokodilske suze nad srpstvom i srbovanjem.

U tom zahtjevu Mladen Bajić navodi da su te 44 osobe osnovano sumnjive jer su u razdoblju od početka kolovoza 1990. pa nadalje, iz neprijateljskih pobuda prema demokratskoj vlasti i uopće političkom sustavu Republike Hrvatske, na širem području sela Dicma, Broćanca, Radošića, Ubla, Bitelića i drugih mjesta u kojima pretežito živi srpsko pučanstvo, pristupili organiziranju ilegalnih oružanih skupina sa zadatkom neprijateljskog djelovanja protiv Republike Hrvatske. "

U njihov sastav bi, po njima, ušli i svi oni dijelovi Banovine Hrvatske u kojima srpsko pučanstvo ima većinu, kao i ona područja za koja Srbi smatraju da im iz geostrateških i političkih razloga trebaju pripasti, poduzimajući pripreme za otpor (npr. u Kninu), što je još više zaoštravalo međunacionalne odnose.

U srpnju i početkom kolovoza 1941. gotovo u svim područjima BiH i Hrvatske gdje je živjelo pretežito srpsko pučanstvo izbio je opći ustanak Srba.

Tada u ustanku na tim područjima sudjeluje gotovo isključivo srpsko pučanstvo, a od pripadnika ostalih naroda sudjeluju tek pojedinci i manje grupe, većinom članovi KPJ i SKOJ-a.

Apelirao je na srpsko pučanstvo da se ogradi od odmetnika i terorističkih akcija i da iste spriječi, jer oni dovode u pitanje mogućnost zajedničkog življenja Srba i Hrvata na ovim prostorima, što je i za Hrvatsku i za Jugoslaviju neprihvatljivo, te da terorizam i nasilje neće trpjeti niti Europa. Nuđamo mir, nuđamo demokratski sporazum o riješenju svih pitanja, ali isto tako nećemo trpjeti dalje raspojasavanje terorizma u Hrvatskoj..., naglasio je u svom govoru predsjednik Tuđman te Srbima u Hrvatskoj opet pružio ruku mira.

Mjesecima prije su nasnimavane radio emisije s original glasovima spikera iz srpskog krajiškog etera i onda su se pojavile dvojne frekvencije odnosno hrvatske radio postaje su emitirale na frekvencijama kraj uobičajenih krajiških i davale red srpske narodne muzike, red nevažnih smiksanih primjedbi original srpskih spikera i onda navodili preko umetnutih glasova srpsko pučanstvo u zbjegove i kojim koridorima jer nadiru hrvatske snage.

No, razvidno je da ustaške masovne represalije nisu došle samo kao ciljano gušenje pobune, nego kao smišljena politika zastrašivanja i terora s nakanom da se srpsko pučanstvo NDH prisili na bježanje u Srbiju.

U takvim je okolnostima, s glavnim ciljem ostvarenja svojih ključnih političkih težnji izraženih još iz razdoblja uspostave Banovine Hr vatske, sada bio predvodnik prikupljanja novih srpskih potpisa sa zahtjevom upućenim talijan skoj vladi, da se hrvatski krajevi u kojima živi srpsko pučanstvo, u cijelosti pripoje Italiji.

Aranžirani su incidenti, širenjem glasina i panike medijski se pripremalo srpsko pučanstvo za vojni sukob, a političke organizacije hrvatskih Srba išle su, slijedeći naputke iz Beograda, za radikalizacijom stavova: 30. svibnja 1990. SDS suspendira odnose s Hrvatskim saborom; 25. srpnja dolazi do velikog mitinga u mjestašcu Srb u Lici na kojem je objelodanjena Deklaracija o suverenosti i samostalnosti Srba u Hrvatskoj; 17. kolovoza počinje« balvan revolucija »u Kninu i okolici, kojom se udarilo na hrvatski turizam i gospodarstvo u cjelini - JNA je spriječila intervenciju helikoptera hrvatske policije.

Srpsko pučanstvo, koje u ukupnom broju stanovnika Hrvatske čini 11 do 12 %, uporno je plašeno pričama o ugroženosti Srba.

Županijski sud u Osijeku proglasio ga je krivim i osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina (maksimalna kazna), zbog toga što je kao predsjednik Vlade Srpske oblasti Slavonija, Baranja, i Zapadni Srem, u drugoj polovici 1991. i prvoj polovici 1992. godine djelujući u sklopu općeg plana stvaranja tzv. Velike Srbije, svojim političkim i javnim istupima navodio i usmjeravao srpsko pučanstvo da se vojno organizira i udruži radi protjerivanja cjelokupnog nesrpskog pučanstva kao i uništavanja njihovih povijesnih i kulturnih obilježja, pa su u ostvarenju njegovih nakana Jovan Rebrača, Mile Jajić, Savo Šarčević, Dušan Rebrača, Božo Vidaković, Dragan Čugalj, Savo Grnović i Dušan Vidović u naselju Tenja organizirani u tzv. Teritorijalnu obranu, ali i druge neformalne skupine, djelujući prema njegovim smjernicama, organizirali i provodili prisilne radove za Hrvate i pripadnike drugih nesrpskih naroda, ograničavali im slobodu kretanja, provodili zastrašivanja i prijetnje smrću, pljačkanje njihove imovine, miniranje kuća, pa su tako ubijene 23 osobe, da bi konačno 20. travnja 1992. iz okupirane Tenje bilo protjerano 98 Hrvata i pripadnika drugih nacionalnosti.

Prilikom jednog takvog prolaska MUP je stavljen u krajnju pripravnost, a već nakon desetak minuta stigla je vojna policija s pitanjem zbog čega pripadnici MUP-a provociraju prolazeće srpsko pučanstvo (?).

Drugu presudu od maksimalnih osam godina zatvora Hadžiću je u svibnju 1999. izrekao Županijski sud u Osijeku proglasivši ga krivim zbog poticanja na ubojstva i protjerivanje Hrvata i ostalog nesrpskog stanovništva iz Tenje 1991. i 1992. Hadžić je tada bio predsjednik vlade samoproglašene srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, a osuđen je jer je u cilju stvaranja tzv. velike Srbije svojim političkim i javnim istupima poticao srpsko pučanstvo da se vojno organizira i udruži radi protjerivanja cjelokupnog nesrpskog pučanstva, kao i uništavanja njihovih povijesnih i kulturnih obilježja.