Sve do dolaska Selme Cikotića u Bugojno postojala je, naime, nekakva nada da netrpeljivost između nacionalnih postrojbi, hrvatske i muslimanske u to vrijeme, neće prerasti u oružani sukob budući da su do tada kako-tako dogovorno osiguravali crte prema srpskoj vojsci, a na čelnim pozicijama u oba zapovjedništva nalazili su se u vojnom smislu totalni amateri, šumari, liječnici, bankari, nastavnici... dojučerašnji kolege i prijatelji, za koje se vjerovalo da neće jedni na druge potegnuti oružje.