Ipak, do sada nas je na putu služila sreća, a ako je vjerovati starim Rimljanima, ona voli odvažne.

a, bome... ne bi nista valilo ni da je Dalmacija u svojim povijesnim granicama po starim Rimljanima do rijeke Save, pa da je glavni grad Banja Luka?? hahahahahaha...................

U Europi su izuzetak Talijani koji idu u još dublju povijest i identificiraju se sa starim Rimljanima i Grci koji idu u još dublju prišlost i identificiraju se s antičkim Grcima.

@shumanac Ja mislim da postoji nešto iznad logike, jednostavno ima stvari koje nismo sposobni shvatiti, npr. da je poslati čovjeka iz 21. stoljeća i da počme starim rimljanima pričati o avionima ili mikročipovima proglasili bi ga ludim, iako imaju sposobnost logičnog zaključivanja isto kao moderni čovijek rođen u 21. st. prikaži cijeli komentar

Oni nisu bili još ni u planu dok smo mi u Dalmaciji sa starim Rimljanima igrali na balun, u pauzama teatra ili razuzdanih tuluma na kojima su mlade garavuše plesale, a frajeri zobali grožđe babića i nalijevali mješine nektarom poniklim od istih tih sočnih bobica.

- Ovo nam je uvijek bilo posebno mjesto, moja obitelj je iz Zadra i tu ljetujem od malena, a Donat me oduvijek privlačio svojom ljepotom, rekla je sretna mladenka, dok mladoženja u šali kaže kako su željeli hodati po starim Rimljanima.

Walton je, naime, na francuski jug donio običaj da se ptice love mrežama razapetima među stupovima ukopanim u morsko dno, na način poznat još starim Rimljanima i koji mu je omogućavao da te iste galebove, burnice, komorane i patke, lovi mnogo uspješnije od Francuza.

Nekoć davno bio je vojna utvrda starim Rimljanima, no danas je Poreč šarmantan gradić, ukrašen bogatom poviješću.

Ne, ne sviđa mi se uvod, tija sam to povezat s kruhom, igrama i starim Rimljanima, ali nema smisla.

S ovom divnom i pomalo deplasiranom misli prestaću o starim Rimljanima jer je moguće da ti se povraća.

Daruvarsko je područje još starim Rimljanima liječilo i tijelo i dušu.

Izvori kojima se utječemo su 4 evanđelja Novog Zavjeta.Ti određeni spisi, kako ste ih nazvali, imaju jedan problem: oni su najautentičniji zapisi od svih knjiga u to vrijeme Svo naše znanje o starom vijeku, antičkoj Grčkoj, Aleksandru Makedonskom, starim Rimljanima počiva na djelima nekolicine povjesničara.Najstariji primjerci njihovih djela su dakle: Herodotove Historije-10 st; Aristotel-12 st, Tacit (12 stoljeće) - ipak im vjerujemo, ono što piše u njihovim djelima stoji u svim udžbenicima povijesti kao nepobitna činjenica.

Ali, to ni najmanje nije smetalo starim Rimljanima da se slade paunovim pečenjem

Najveći je razvoj maslina doživjela za vrijeme Rimskog carstva I upravo zahvaljujući starim Rimljanima proširila se na ostatak Europe, Afrike i Azije.

Zato je i bila sveta biljka starim Rimljanima.

Sad nezna jel bi se zamjerio vozaču ili starim Rimljanima.

Učestali mit o starim Rimljanima je da bi jeli dok se ne bi prejeli, zatim posjetili prostoriju zvanu " vomitorium " kako bi se ispovraćali te nastavili jesti.

Međutim, kao ugodno mjesto za odmor bio je poznat je još starim Rimljanima koji su tu gradili villae rusticae.

Strahote uzrokovane ugrizom murine su bile poznate i Starim Rimljanima.

Čak ni filmovi o starim Rimljanima nisu toliko daleko od realnosti kao takvi intervjui.

Još su Starim Rimljanima bili poznati učinci sličnih tvari iz prirode (salicin, koji se nalazi u prahu vrbine kore), koje su uzimali protiv povišene temperature.

o starim Rimljanima, kojeg se mi danas, zastajući, spominjemo a da se ipak ništa drugo slično Rimljanima ne nalazi, nego narod golem i po svijetu raširen.

Starim Rimljanima bio je simbol intelektualnoga postignuća.

Već su starim Rimljanima bili poznati učinci salicina, tvari iz prirode slične ASK-u - drevni su liječnici prah od vrbine kore koristili protiv povišene temperature.

Ono što mi danas poznajemo pod imenom wellness, bilo je starim Rimljanima nezobilazan i izrazito važan dio svakodnevice.

U drevnoj kineskoj civilizaciji i kulturi gljive su cijenjene već 7.000 godina, a i starim Rimljanima bila su poznata razna jela od gljiva.

Vjeruje se da su višnje svoje latinsko ime (Prunus cerasus) dobile po gradu Kerasosu u Maloj Aziji oko kojeg su najobilnije uspijevale, a prema zapisima rimskog povjesničara Plinija, višnje su starim Rimljanima prvi put predstavljene na jednoj svečanosti u čast pobjede nad Parćanima kod Kerasosa.

Priča o starim Rimljanima ponešto je drugačija od priče o starim Grcima.

Starim Rimljanima bila su poznata razna jela od gljiva, a prije 2000 godina vrganji, blagva ili gomoljače smatrale su se poslasticama.

Slanutak je također bio popularan među starim Rimljanima, Grcima i Egipćanima.