Radi izbjegavanja bilo kakve zabune, podsjećamo da se prije stupanja na snagu gore citiranog novog Zakona o stazu osiguranja s povećanim trajanjem, staž osiguranja I smanjivanje starosne granice priznavao svim invalidima s utvrđenim stupnjem tjelesnog oštećenja od najmanje 70 %, ako su bili u radnom odnosu ili nekom drugom osiguranju na temelju kojeg im se prizvalo pravo na uvećani staž.

Budući da se svojstvo osiguranika-invalidne osobe nakon 16. Srpnja 1999. g. utvrđuje i priznaje samo na temelju podnesenog zahtjeva, preporuča se da svi osiguranici koji smatraju da su invalidne osobe iz članka 7. Stavak 1. Zakona o stažu s uvećanim trajanjem, tj. ako misle da ispunjavaju uvjete za priznavanje toga svojstva, jer im se staž osiguranja s povećanim trajanjem i pravo na smanjivanje starosne granice nakon 16. Srpnja 1999. g. računa tek od toga dana i pod uvjetom da im je utvrđeno navedeno svojstvo osiguranika-invalidne osobe po tom zakonu.

Za stranku Ljevice su ovi podaci alarmantni i predstavljaju jasan argument protiv podizanja starosne granice za odlazak u mirovinu na 67 godina.

Zagovornici podizanja starosne granice dosad su se uglavnom pozivali i na sve dulju i dulju životnu dob građana.

Vezano uz prava koja proizlaze iz prava na smanjivanje starosne granice osobama kojima se priznaje pravo na povećani staž, upućujemo na odredbu čl. 181. st. 1. mirovinskog zakona koja propisuje da se osiguranicima kojima se do 31. XII. 1998. staž osiguranja računao u povećanom trajanju smanjuje dobna granica starosti, koja je propisana kao uvjet za stjecanje prava na starosnu mirovinu.

Dakle, to se pravo na smanjivanje starosne granice ne odnosi na prijevremenu starosnu mirovinu niti na invalidske mirovine.

Objasnit ćemo kako u praktičnoj provedbi izgleda to smanjivanje starosne granice u slučajevima najvećeg povećanja staža, tj. kada se 12 mjeseci efektivnog rada računa kao 18 mjeseci: Ako osiguranik spada u skupinu u kojoj se staž osiguranja za svakih 12 mjeseci stvarnog rada računa povećano kao 18 mjeseci, pa mu se starosna granica smanjuje po jednu godinu za svake 3 godine staža osiguranja a osiguranik je na takvim poslovima beneficiranog staža radio npr. 12 godina, starosna se granica smanjuje čak za 4 godine, pa takav osiguranik-muškarac ispunjava uvjete starosti propisne za starosnu mirovinu u ovoj, 2007. godini već sa 60 godina i 6 mjeseci života.

Ta se smanjivanja starosne granice, ovisno o visini uvećanja staža i vremenu provedenom na takvim poslovima, primjenjuju na isti način i osiguranike koji ostvaruju pravo na starosne mirovine po čl. 179. ZOMO, tj. s punim mirovinskim stažem od 40 godina (muškarci), odnosno 35 godina (žene).

Osim toga u sadašnjoj privrednoj situaciji nije pametno predlagati povećanje starosne granice jer bi to imalo posljedicu da bi se još teže zapošljavali mlađi i nezaposleni.

Ne treba vam liječnički pregled i nema gornje starosne granice.

Tako je nepravda učinjena udovicama i majkama kojima su zbog povećanja starosne granice s 45 na 50 godina života onemogućena mirovinska prava, a mnogima ukinuta već ostvarena prava.

Ranije stjecanje prava na mirovinu zbog povećanja staža ili smanjivanja starosne granice nije bio osnovni cilj toga mirovinskog instituta.

Kao mjeru poticanja preporučuje oštrije kažnjavanje odlazaka u prijevremene mirovine i podizanje starosne granice na više od 65 godina života.

Kod udovica i udovaca postoje dvije starosne granice na koje treba paziti kod prosuđivanja jesu li i kada su ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu.

Po zakonu koji se primjenjuje od 1. 1. 1999. povećane su starosne granice za 5 godina više za udovice a smanjene za 10 godina za udovce, pa su sada u uvjetima starosti izjednačeni muškarci-udovci sa ženama-udovicama, ali ne u svemu ostalome.

Zabrana rada radnicima iz jedne EU članice u drugoj, ponovno uspostavljanje nacionalnih graničnih prelaza, strašna diskriminacija i represija koja se vrši nad Romima i izbjeglicama u Francuskoj i Italiji, anti-islamizam umjesto anti-semitizma, ubrzano ukidanje teško stečenih socijalnih prava, podizanje starosne granice za penzionisanje, to je realnost Evropske Unije danas.

Ovisno o godini ro đ enja pa i o kvartalu godine, starosne granice za tu vrstu mirovine postupno se pove ć avaju.

Tako čl. 178. zakona, koji se primjenjuje i tijekom ove 2004. godine i koji predviđa postupno povećavanje starosne granice uz istodobno smanjivanje uvjeta potrebnih godina minimalnoga mirovinskog staža, propisuje da pravo na starosnu mirovinu ostvaruje muškarac koji tijekom 2004. godine doživi 63 godine i 6 mjeseci starosti ili je stariji a ima ostvareno najmanje 17 godina ukupnog mirovinskog staža.

Rok za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu uz smanjivanje uvjeta starosne granice za starosne mirovine otvoren je samo do 31. 12. 2007.

Javno nezadovoljstvo ponovno se rasplamsalo nakon što su u zamjenu za novi paket pomoći vlasti iznijele prijedlog o dodatnim proračunskim rezovima koje uključuju podizanje starosne granice za ulazak u mirovinu, rezovima u plaćama javnih zaposlenika i smanjenju mirovina.

Prema tome, ako ti isti invalidi kojima je utvrđena invalidnost ili tjelesno oštećenje prema odredbama bivšeg zakona, žele da im se ta prava priznaju i dalje, moraju podnijeti poseban zahtjev i zatražiti da im se novim posebnim rješenjem ponovno utvrdi svojstvo osiguranika-invaliidne osobe, jer samo im to daje pravo na povećani staž osiguranja i pravo na smanjivanje starosne granice kao uvjeta za stjecanje prava na starosnu mirovinu..

Dakle, nema ostvarivanja prava na povećani staž a niti smanjivanja starosne granice bez naknadnog donošenja posebnog rješenja, kojim je utvrđeno svojstvo osiguranima - invalidne osobe.

Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (Narodne novine br. 71/99), koji je donesen nakon Zakona o mirovinskom osiguranju, stupio je na snagu 16. Srpnja 1999. Prema odredbi čl.1. toga zakona, samo invalidnim osobama koje su zaposlene tj. osigurane kao - slijepe osobe, osobe oboljele od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljeli od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multipleks skleroze, reumatoidnog artritisa, kao gluhe osobe ili kao osobe kod kojih postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati bez upotrebe invalidskih kolica, može se (dakle ne mora se) priznavati staž osiguranja s povećanim trajanjem i pravo na snižavanje starosne granice za ispunjavanje uvjeta samo za starosnu mirovinu, ali samo na način i uz uvjete, koji su propisani tim zakonom.

Smanjivanje starosne granice ne primjenjuje se na prijevremenu starosnu mirovinu a niti za uvjete za invalidske mirovine. oji je to način i koji su to uvjeti, objasnit ćemo u daljem tekstu uz navođenje odredaba toga zakona, radi lakšeg snalaženja.

Prava invalida na povećani staž i smanjivanje starosne granice za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu

Privilegij povećanja staža, za neke često i uz smanjivanje starosne granice, kao povlastica je zapravo neke vrste nasljeđe bivšeg poretka, a europske zemlje stare demokratske tradicije uopće ga ne poznaju.

Zaposleničkom puku povećavane su također i starosne granice koje će za priznavanje prava na starosne mirovine iznositi početkom 2008. godine čak 65 godina za muškarce odnosno 60 godina za žene, a obračunsko razdoblje za izračun visine mirovine bit će za sve njih 40 godina.

Da bi započela pregovore sa MMF-om o novom aranžmanu, Vlada će morati da dokaže da je spremna da povlači i nepopularne poteze, kao što su smanjivanje troškova za penzije i plate u javnom sektoru, povećanje niže stope PDV-a i podizanje starosne granice za odlazak u penziju.

Oni koji smatraju da se uklapaju u te uvjete smanjivanja starosne granice, a dosad nisu s tim bili upoznati ili se nalaze npr. prijavljeni na burzi rada kao nezaposleni, trebaju do kraja godine podnijeti zahtjev za mirovinu.

Rješenja za tu situaciju su radikalno pooštrenje uvjeta za odlazak u prijevremenu mirovinu, povećanje starosne granice za redovno umirovljenje i masovno useljavanje vitalnih grupa.