Poneka se uvuče u mene (sigurno s razlogom koji uvijek i ne shvatim), onda je ja preslagujem, ispitujem, rastežem, stežem, ne bih li iz nje izvukla najbitnije značenje..

Hoću ku ' ac, sad da stežem remen kad je vrijeme svinjokolja, svježih čvaraka i krvavica.

Grabim škare i čvrsto ih stežem upravo u trenutku kad gospodin Novica sa sladostrasnim jaukom prodire u mene i svom mu ih snagom zabijam u napeta leđa

U šaci stežem želju da ne odleti.

Svi članovi ekipe su se izmijenili u drmusanju Jesike sve dok se nije ispostavilo da to meni najbolje ide od ruke te je moj glavni zadatak kao asistenta režije postao da stežem i drmusam kamermanku.

Dok stežem te navoje svaki put osjetim neki fini titraj srca - u meni adrenalin lagano raste a igrat ću sam protiv sebe

Sa sobom nosim zalihe za loše dane, u šaci ponosno stežem stečeno kodno ime.

Osjećam njegov pogled koji me probada i čvrsto stežem " Browning ", dlan mi je sasvim sklizak zbog znoja.

Svaki trening su cure sve bolje i bolje, a ja im sve više stežem obruč ', objašnjava Mario.

noćas me tvoje oči opet gledaju dok borim se sa snom tražim te zjenicom drhtavom usnicom šapatom dozivam zgužvan u jastuku otkrivam ti se nemirom kožom golom osjetim tvoj dah grije me sanjivog tebi prepuštenog zaljubljen ipak u nestvarnost il ' samo u svoje snove nedaš mi dvojbe poljupcem mi snove činiš zbiljom i grlim te čevrsto svojim bitkom u sebe te snagom stežem ljubim već noćima zoru s tobom ljubljenjem dočekujem moja pjesnička ludost i dalje te čežnjom sanja snovima Zdravko Odorčić

U mislima sam vidio samog sebe kako se pijan vraćam kući, a u ruci čvrsto stežem umotanu bocu.

Pomišljam večeras da čak raspoznajem nešto i od taktova prošlog u pokretu kojim stežem vestu oko struka prigrlivši je rukama kao da te čekam...

danas nema novog nastavka. stežem remen: -))) a i teško se prisliti očistiti glavu. toliko toga obavih jutros, da niko ne bi reka da sam dalmatinac: -)) mislim, nije puno posla, ali puno vrimena. i vožnja metropolom u jutarnjoj špici me umara. a još više kad ne znam točan put, nego onako nagađam. onda ljudi iza mene trube i psuju mi sve po spisku. a zapravo, uopće to ne zaslužujem. vozim fino, uredno. dobro, možda nekad malo sporije, ali bože moj. no prava drama, ma nije drama ali sviđa mi se taj izraz i obožavam kad ga čujem na teveju, odmah pažljivije pratim, se događala u bolnici. osjetio sam stezanje remena hrvatske nam države na vlastitoj koži. naime, da vas ne zamaram informacijama, uglavnom, braco mi je bio na jednoj rutinskoj operaciji prije godinu dana, a sljedeći tjedan ide seka. za očekivati je da mene neće zaobići, pogotovo što sam ja najveća mimoza u obitelji, bar što se zdravlja tiče. i onda ja onako revnosno, dođem kod svoje tete doktorice i kažem da bi ja to malo iskontrolira. ona se oduševi sa mnom, otkad je znam oduševljava se mnome, jer nisam s dif-a. a pokoji put sam riješio koju zadaću iz fizike za njezinog sina. no, uglavnom, oduševila se jer ja tako mlad, a tako pazim na sebe i brinem se, pa čak i preventivno. i dodjem ja u vinogradsku jutros, i idem vaditi krv. ali kaže meni teta " zašto bi vi vadili krv? di vam je povijest bolesti? " i sad ja njoj kažem obiteljsku anamnezu i da sve to radim, prevencije radi, da vidimo stanje. a ona meni onako mrtvo-hladno " ne može samo naši pacijenti. morate najprije na pregled kod doktora, pa ako on kaže da BAŠ morate vaditi onda može. ". i tako ona mene rezervirala za pregled, ali mislim da neću ići. otići ću kod privatnika izvaditi krv, a za ostalo ću viditi. naime, ponašam se opušteno, jer dosad nemam nikakvih simptoma koje su imali seka i braco. eto toliko. žurim na marendu.

Jer ja i dalje nesmiljeno stežem stisak oko njenog vrata.

Pucketanje u ušima prati ritam čvorova kojima stežem unakrsne meridijane kako ne bih poželjela hodati u pravcu tebe.

Dok je gutala slastan zalogaj, promatrao sam joj dugo labuđe grlo i ulovio samog sebe kako na krilima mašte stežem to lijepo grlo nemilosrdnim čvrstim stiskom, dok se Moranine oči šire i šire, a iz njih vrišti bolno crnilo.

Snažno stežem tvoje butine, osjećam kako čitavim tvojim tijelom prolazi snaga tog dodira.

Hlače, nove, moderne, sve su na bokove, ispod pupka, pa stalno mislim da mi se pol guzice vidi, stežem remenom dok ne skužim da nemrem disati.

Ustajem i u dva krupna koraka prilazim stolu, grabim čašu u kojoj se nalazi žuta ruža i nekontrolirano je stežem.

Stežem ga tek toliko da mi malo naglasi struk, i nije uopće naporno kako se čini, a postiže veliki efekt.

Zašto se zagrebaško područje tretira stalno harmonikaški, stežem, rastežem?

Nekad sam se budio u noći i stezao krunicu a sad spavam do jutra i onda ju stežem.

lagani pokreti njenog tijela šutnen kamenčić kotrlja se ispred mene pogled ide niz njeno tijelo glatko mokro asfalt promiče ispod mene grabim i dalje stežem je skroz uz sebe rukom kroz njenu dugu kosu želim njene usne crveno na semaforu (ko ga jebe) noć je i nema nikoga. ona i ja nema vrimena, nema mista. prolazin gripe lokalni đikan nabija na gas i proleti auton stenjanje.. uzdisaji na mom uhu njeno trljanje o mene trzaji. sneno pogledon pratin zatvoreni fast food moga bi razvalit frižider kad dođen doma (ionako mi svi govore da san smršavia) ubacujen u drugu brzinu

Stežem je u naručju, kao što sam je bezbroj puta stezao u ovih proteklih sedam dana, koje je provela sa mnom, a opet je to drugačije stezanje.

Grabim je za vrat i tresem njenim tijelom i vičem u sebi: prokleta bila, prokleta bila... Nijemi krik mi se otkida iz ustiju zajedno sa krvlju i bijesom: stežem je sve jače i jače

Naglo je puštam: ovo što sada stežem rukama, nikako ne poznajem.

Vuneni mi se prsluk činio teškim, a hlače dosadnim - zamišljao sam kako ih stežem visoko iznad pupka.

Remen sam čak u jednom trenu i otpuštao jer sam se počeo debljati, ali sada ga opet stežem.

... Prolazim ulicama, gradskim ulicama.... hodam užurbano kao da znam gdje idem, kao da imam neki cilj gdje moram doći... na nogama mi moje najdraže shouse, na sebi svoja naj odjeća.... mp3 mi je na ušima... ništa ne čujem... najdraže pjesme sviraju neprestano... neprestano se vrti par najdražih pjesama... u kojima uživam i u kojima se pronalazim... surovo zabacujem noge.... pravim velike korake... žurim na stanicu na autobus.... visoko držim glavu uzdignutu... igram se sa zatvaračem na mojoj kožnoj jaketi, mojoj crvenoj kožnoj jaketi... stežem bodlje na killeru.... vrtim kosu oko prsta.... nikoga ne gledam u oči nit ne primjećujem dal mene ko gleda.... ušminkana od glave do pete.... namazana i sređena kao uvijek... s nekakvim tužnim al opet veselim smiješkom... kao da se nadam nečemu... nečemu što uporno ne dolazi...

Stežem šal što bliže k sebi, radujem se i tugujem.