Ja se jednostavno ne mogu suzdržat kad svršavam, nekad sam poprilično glasna, nekad malo manje... nedavno sam imala jednu neugodnu situaciju, naime susjedi s kata poviše su u 3 ujutro lupali da se stišam (o)

Inače mi je dobre savjete na probama davao i Mujo (Mustafa Nadarević, op.a.), da se negdje malo stišam, negdje budem malo glasnija, ne ljutim se u nekim scenama, ha-ha-ha.

Mobitel u pravilu stišam ili ugasim dok ozbiljno učim, ali i nisam nešto popularna, nije da zvoni svako malo.

Ko malo dijete umeškoljim se navečer u krevet, stišam televiziju do nečujnosti.

Okrećem slušačoce Genius i ne nalazim način da stišam ton???

Na što je, čim je zvuk par milisekundi bio glasniji od 30 dB, moja draga odmah stala zanovijetati da je preglasno i da odmah stišam jer će se susjedi tužiti.

Majka bi se kroz zatvorena vrata derala da stišam glazbu, a ja bih uživao u plesu prekrasne Beyonce.

Dečki su ostali PAF, na njeno divljanje ali meni je to tako bilo smiješno da sam mislila da će mi doć komšije reći da se stišam koliko sam se smijala... epizoda divljanja je trajala ok sat vremena...

- Nisam razumjela zašto su me ljudi molili da se stišam jer je za mene to normalno.

Napravim sjeb dana odem popodne odspavati potipkam mobitele sve stišam i odrapim 3 sata, ajme dobrodošla nesanice.. ovo mi je baš pomoglo..

Ali nešto mi fali, mislim na zvučnu sliku, zvuk je jak, međutim nedefiniranog visokog tona dok je niski mumljav a kad sve stišam sve nekako postaje anemično.

Potom se stišam, zašuškam i zaspim.

ja sam inače vrlo direktna i nemam dlake na jeziku, ali sad sam zašutjela od njega i puštam ga neka radi šta hoće, neka ide kud ga volja i neka gospođi pravi društvo... samo sam mu jednom prilikom rekla da se ne treba plašiti kada viknem, nego kada potpuno zašutim i dignem ruke od svega - a to se upravo sad događa-e sad se treba početi bojati jer ja kad se stišam onda sam najgora, sve fino polako i bez puno galame, skoro pa bez jedne jedine riječi - jer ovo je sada repriza koja se ponavlja s istom osobom.. smatram da ako nema loše namjere ili ništa ne mute zašto mi ništa nije rekao? ja njemu sve kažem, jer nemam šta kriti... on očito - ima jer drugačije ne bi skrivao šta radi kao zmija noge - u svakom slučaju, hvala vam šta ste mi pomogli svojim komentarima i savjetima:)

Nekak sam došla i do doma i skužila da pola ljudi u svom susjedstvu neznam, a oni kao tamo žive otkad i ja.Otišla sam u sobu i navila si glazbu/muziku/or whtever.I pogledam kroz prozor i vidim srnu kak trči u daljini.I da bi bolje vidla ja umjesto da uzmem dalekozor, izađem van il nešt slično ja stišam muziku/glazbu/or whtever.Ko da ću bolje vidjet srnu koja je koji kilometar i pol udaljena ak stišam glazbu/muziku/or whtever.Čudan dan, totalno čudan.Ustvari ja sam čudna.I uopće nemam dalekozor.Ja hoću dalekozor da promatram srne i susjede pa da konačno znam tko su mi susjedi

Prvih nekoliko mjeseci upravljane televizorom je bilo isključivo u djedovim rukama kasnije tu čast sam imao ja.Jedva sam dočekao kada bi mi rekli da se dignem i pojačam ili stišam ton, posvijetlim ili potamnim ekran.Televizori su tada bili crno-bijeli, bez automatskog ugađanja slike, pa se je ugađanje slike radilo jednim kotačićem koji je bio ugrađen sa desne strane televizora.

Našao sam zvučnike od starog radija.Spojio sam ih na komp ali nemogu ih isključiti bez da ih iskopčam iz kompa, ako ih stišam onda mi se i stišaju slušalice i ako ugasim zvuk opet mi se ugasi na slušalicam.Postoji li neko program za to ili nešto drugo ili to jednostavno tako mora bit

I tako sam ja došao doma, počeo raditi taj mixtape pa mi je mama uletjela u sobu, počela se derati da je muzika preglasna i da ili da ju stišam ili da ju ugasim.

Mali moj užasno mi fališ, niti sama ne vjerujem da si mi se toliko uvukao pod kožu u tako malo vremena.... ok kad stanem na loptu, kad stišam emocije znam da je to sve jedna velika pizdarija, ali moje emocije su prave i iskrene.... ok.... idem sada, jer će Bigi popizdit samnom i mojim brijama, haha..

A hlađenje je u doslovnom smislu, jer na sve to vam kroz jedam otvor upale klimu koja nakon sat vremena napravi takvu hladnoču unutra da požalite što ste išta napravili.Pet sati sam bio tamo unuta lupao, vikao jebo im sve o roda, poroda i svih sljedečih naraštaja, ali nikakve koristi klima je samo još jače puhala a jasam imao osječaj da sam u jednom hladnom mračnom balonu.Napokon sam nakon tri sata jebanja im majke privukao pozornost drota koji mi je kroz špijunku vikao da neču dva dana od tu izači ako se ne smirim i stišam pa sam mu ja na to rekao da slobodno uđe unutra da me on stiša ali nije šupak ulazio a meni je jedino ostalo da ih isprovociram do kraja na svoje zadovoljsvo pa sam se privukao do samog ruba vrata u tom hladnom marku i počeo sam pjevat iz svega glasa Pjevao sam koliko sam god glasno mogao i mislim da je to trajalo još par sati. Dolazili su mi još hrpu puta da se stišam ali nisu me mogli stišati pa sam konačno nakon pet i pol sati oveden u svoju čeliju gdje sam zaspo ko beba....

ZADAR - Bogat noćni život Marin Dragičević sinoć je počeo tihim partijem na Pozdravu Suncu, kratko se odmorio na gradskim zidinama, a nakon tradicionalnog druženja na Kalelargi, gdje je uz Zadrane uživao u dobroj ribi i vinu, uz legendarnog DJ-a Tima Maasa partijao je do jutra. Nikome ne smetaju, mogu normalno razgovarat, nema nadvikivanja, znači kad hoću pričat maknem jednu slušalicu pa pričam normalno, imam volume pa stišam, pa pričam već.

Da Bog da vam psi mrtve kosti glodali - orilo se hodnicima gradskog ureda, sve dok me neki lik, koji se tamo igra murjaka, šaptom zamolio da se stišam dok me ne isprati van.

Kaže od da me htio nazvat da mi kaže da se stišam malo da ne može spavat koliko glasno pjevam (upsss)... jbg... meni ne trebaju pojačala.. čujem se na 6 km i bez toga... svaka mi čast

Glasna sam bila na treninzima, za vrijeme trajanja tekme dala sam se do zadnje svoje stanice.... ali kad se dese pobjede ja se umorna stišam.... bojim se otvoriti šampanjac i glasno vrisnuti BRAVO

Stišam misli, zatvorim oči, utonem u sebe i ugledam livadu na kojoj pasu životinje, sunce grije, potočić žubori na stolu voće povrće, kruh, zrnje i med. grleći život s ljubavlju prihvatim tanjur pun sreće i veselja uživajući hrani koja ne vibrira strahom, boli i patnjom.Do sita se najedem osluškujući kako mi tijelo zadovoljno titra vibracijom mira i ljubavi

Pa ja popustim nad nadvikivanjem, pa stišam, pa se snuždim nad jedvačujnim tonovima, raspoloženje mi se nevjerojatno uštimano i skladno spušta sa svakim umanjenjem volumena; dok naposljetku ne ugasim i posljednji prigušeni ton surround-a.

Želim vrištati; o kako bih sada želio zavrištati, iznenaditi susjede, čuti kako se žale na pretjeranu buku, čuti ih kako silaze niz stubište samo s jednom mišlju, a to je prigovarati meni da se stišam jer u kućnom redu piše da između 15 i 17 sati popodne je zabranjeno biti glasan

I ono malo nogometa što pratim (ali jaaaako malo) uvijek stišam zvukjer me jebeno nervira kad nam je uvijek netko drugi kriv za poraz.

Koliko bi mi pomogla kupnja notebook panela s ugrađenim npr. 120 mm ventilatorima da smanjim teperaturu i stišam buku

Ekipice partijanerske traju dok traju.Bez prijateljstva.Bombon, ljubav, sjedinjenje, univerzalni um.To je bilo i više neće biti.A i ja mislim da ću se lagano počet manje trudit jer gubim živce a rezultata nema.Znam da nisam jednostavna osoba i da samnom živijeti je rizik.Al kad ga je prihvatio zašto odustaje, zašto ne riskira do kraja pa čak do prekida.Trudim se, jebeno se trudim.Na koncu ovo sam sada pola ja.Neke sam stvari izbacio iz života, njega radi, promijenio nešto i u karakteru, al ne želim više niš mjenjati.Ja sam ja i takav ću ostati.Nek on pokuša na sebi promijeniti neke stavri i za promjenu prihvatiti neke moje mane, kao ja njegove.AL ne, ja njegove mogu on moje ne.Da nekim od mojih bivših ekipica kažem da usisavam, metem, brišem prašinu, perem tanjure... zasigurno bi rekli da sam pukao.Od osobe koja nikad nije imala mira odjednom se nađe u gradu gdje cijeli dan nema s kim razgovarati (jer on si je namjestio smjenu da se naspava u jutro, pritom ne misleći na mene da bi možda koji trenutak proveo s njim). On bi najradije da ja više nisam ja već netko drugi, da moj karakter nije više moj nego da se prilagodi njegovim zahtijevima.Forget baby.JA se više ne želim mjenjati za ništa i nikog.ILi me prihvati ili odbaci.Alternativa više ne postoji.Želim svoja prava u kojima ljubav nema granica.On kod mene neke stvari ne može progutati, prihvatiti, e pa druže, potrudi se.Ni ti nisi savršen pa ja prihvačam tvoje mane, tvoja lebdenja i zurenja u prazno, tvoje danonoćno visenje na kompu... Ja jesam komplicirana umjetnička duša i to još neshvatljiva mnogima tako da me nazivaju i luđakom.Al za druge što misle o meni boli me spolovilo.Meni si važan ti.Neke stvari kod njega ne mogu progutati ni ja.Upleo sam ga u moju igricu i postavio mu pitanje " Dal si mogu naći nekog komada za jednokratnu upotrebu ili alternativa je da me zadovoljiš ti? ODGOVOR: " Pa nađi si nekog komada ". U momentu sam zamislio samo zemljo otvori se da upadnem u najdublju rupu i nikad više ne izađem.Nije svijestan koliko me povrijedio, koliko mi je zasrao cijeli dan, koja me depra oprala.Bio je to dan kad sam ponovo poželio posegnuti za shutom, ubrizgat si otrov i otići u tišinu, gdje nema emocija, ljudi, nikog, sam si.Jedan poseban moj svijet.Nije to sve.Zna da sam preosjetljiv i da su mi osječaji sjebani do kraja.Točno zna rečenicu koja izađe iz njegovih usta kako se odrazi na mene, da me žešće zabole, a teško prolaze.Ne vijerujem da ne primijećuje, jer se na izrazu mog lica to vidi iz aviona, uz to postajem nervozan i sve mi smeta.Zato posegnem za pivom, što je kobno za moje zdravlje.Ali radije umrem nego da se mučim u nekoj izmišljenoj ljubavnoj romansi, gdje više ne vlada ljubav i razumijevanje.Kakva je to uopšte postala naša veza.Ne razgovaramo, ili je umoran, ili za kompom ili sam pak ja out of mind.A bez razgovora mali problemi postaju veliki, poslije još veći dok ne postanu neriješivi i šta nastaje kraj dvogodišnjeg intenzivnog druženja.Da sam samo mogao znati da će i s njim biti kao i s ostalima (jedino što ima veći prag tolerancije). Nebih nikada, ama baš nikada izabrao grad Rijeku.Ja sam vjeran pas, romantičan, sanjar... Do sada suživot sa romantikom neide jer on nema ama niti trunčicu romanticizma u sebi.Dakle i tu su se snovi srušili jer sam želio pravu iskrenu, istinsku i romantićnu vezu.Našao sam se u situaciji da nemam kome vijerovati.prijatelji = poznanici.Jedina osoba s kojom sam gradio istinski kontakt bio je on.al tog više nema.Naši su se razgovori pretvorili u gunđanja, mrštenja, nervoza, dernjava... Ja to ne želim.Jednostavnije je na cesti, vjerujte mi.Ako je sve doista tako, onda umjESTO DA ODEMO U zAGREB, PRESELIT ČU SE KOD NEKOG PRIVREMENO, HRANIT SE NA TRŽNICI KAD JE ZATVARAJU JER I ONAKO BACAJU SAVRŠENO POVRĆE I VOĆE.Nikad nisam bio radnik i nikad dobar radnik neću biti.Ako se i zaposlim i ostanem u ovoj gajbi, neću biti zadovoljan znam.Ne ispravlja se sve u jednom danu.Treba vremena.Kad se osvrnemo koliko je meni trebalo da malo stišam uzburkane strasti u mom tijelu.Neke sam uspio neke nisam, a i ne želim.Za koga.Opet za druge.Pa ja živim svoj život, ne tuđi.Mrzim raditi i ako znam da smo u jebenom materijalnom svijetu.Moj svijet su knjige, dimenzije, obitelj, mala beba, o kojoj on ni ne sanja a meni bi terapiski pomoglo jako.Pas više manje, uvijek si tamo.Ta bi beštijcica ispunila prazninu u srcu kojoj je baš on pripomogao da polako trune.Dal ga volim?

Kad? ujem Štim? ev kvalitet, i pasove, do? e mi da stišam televizor do kraja jer je to ubita? no