Naime, i u najranijim djelima, a među njima naročito onima koja su snažno odredila stvaralaštvo u tom razdoblju (Natura morte 1965., Familija 1967., Samotar 1969., Diskobulus, Odlazeći i Preobraženja 1973. Posveta čovjeku, Entropija 1974., Melankolija 1975., Vremenski zid 1977. i dr.), prepoznaju se i stilska obilježja koja su u jasnim naznakama odredila njegov likovni izraz formiran na slikarskoj baštini, ali i u asimilaciji modernih i suvremenih poetika, likovnih smjerova sa stilskim obilježjima magičnog i metafizičkog slikarstva, oniričkog i nadrealnog.