Prva je hipoteza neadekvatnog menadžmenta (ulaganje u kompjutore podcjenjuje troškove nove kompjutorske tehnologije, poput kontinuiranog obrazovanja, i stoga se kupuje više opreme nego što je potrebno za dostizanje kratkoročnog profitnog optimuma), hipoteza redistribucije (stope povrata ulaganja privatnih tvrtki dosta su visoke, ali taj efekt služi samo za natjecanja s ostalim poduzećima u istoj djelatnosti), hipoteza kašnjenja učinaka obrazovanja (informacijska tehnologija generirat će najbolje produktivne efekte ako je društvo organizirano da ih adekvatno prihvati), hipoteza neodgovarajućeg mjerenja (statistike ne mjere dodatne efekte koje donosi informatička tehnologija, poput kvalitete, raznovrsnosti...), hipoteza indirektnih faktora (činitelji koji nisu u izravnoj vezi s kompjutorima vuku mjere produktivnosti prema dolje), te hipoteza premalog udjela kompjutora (kompjutori imaju premali udio u vrijednosti ukupnih osnovnih sredstava da bi bitno utjecali na porast ukupne produktivnosti.)