Kao mlađoj i neiskusnijoj, prevara mi se činila strašnom, neoprostivom i znakom da ljubavi više nema, pa ni svrhe za ostanak u takvoj vezi...... Međutim.. tokom godina sam promjenila mišljenje... Prvo takvo razmišljanje bilo je nakon što sam pročitala priču u kojoj se jako lijepo opisuje kako se kroz prevaru može osvijestiti koliko ti zapravo partner znači... Kasnije, kroz život, svjedočila sam vezama i brakovima koji su imali takve neželjene epizode.. ponekad na jednu noć, ili gore-na neko duže vrijeme.... Ali su opstali jer je druga strana odlučila oprostiti ili nije saznala... i nakon desetak godina se ta odluka pokazala dobrom... Takve priče su me uvjerile da NEMA PRAVILA... da se nevjera zaista može desiti iz puno razloga i da ne mora značiti kraj ljubavi ili da to dvoje nije jedno za drugo.. naprotiv, nekad se stvari pokrenu na bolje.. Uostalom, tko kaže da je bolji partner koji neće prevariti, ali zato ima puno drugih osobina s kojima je teško živjeti.. ili ne zna voljeti i što već.. jer znam brakove koji su uz prevaru - jako dobri, kao i one gdje nije bilo švrljanja, ali sve ostalo je pakao.. Mislim da je najvažnije da se sluša srce.. i pokuša osjetiti pravo stanje stvari.. pokušati razumjeti što se desilo i zašto... da li je to ljubav za koju se valja boriti, pa ćemo oprostiti i ostati u vezi ili je to zaista znak da ljubav tu više ne stanuje, pa je vrijeme da svatko ode na svoju stranu.....