moj susjed piše kolumnu za tjedni prilog u dnevnim novinama koje čitam. čitam ih zato jer ih moj otac kupi. tko zna kakva bih osoba ja bila da mi otac čita hrvatsko slovo ili kulu stražaru. godinama prije susjed se vraćao kući. nosio je bocu crnog vina i kolače iz slastičarnice. spotaknuo se o stepenicu i pao. boca se razbila i porezao se. mi smo iz stana čuli te zvukove jer je pao na prijelazu od drugog prema trećem katu. mi živimo na trećem katu. moj je otac priskočio u pomoć. meni su rekli da odem do petog kata i pozvonim na vrata njegove žene i javim joj da očisti krv i vino sa stepenica dok oni idu u bolnicu. dok sam se penjala stubama zamišljala sam kako nosim tragičnu vijest o nečijoj smrti. njegova žena me gledala pogledom kojeg se ne sjećam. njegova djeca su me gledala istim takvim malim pogledom. njegova žena ima mili glas. naslijedila ga je od majke svoje. nisam je već dugo vidjela. tko zna gdje je. sjedila sam u njihovoj dnevnoj sobi. linoleum u njihovoj kuhinji je bio ljepljiv od meda i mravi su sebi napravili stazicu. spavaća soba je bila ormar pun knjiga. u tom ormaru, mračnom, stajao je pisaći stroj. na njemu moj susjed tipka članke koje ja čitam u novinama.