daj mi creditico reci jel bila neka unazad 1 tjedan ili 1 mjesec promjena vezana za posao, mislim da je čak možda ostvaren i mali napredak, vidi se da duže planiraš i stremiš prema nečemu. no moje je mišljenje da se to uskoro neće dogoditi, bare ne tako brzo kako bi ti to želio. ne znam da li si sad zaljubljen ili je bilo neko ugodno emotivno iskustvo pa je na trenutak potisnulo pitanja posla.

Na prvom dijelu puta je cijeli teret magičkog rada samo na tebi; aktivno, svojom voljom, stremiš prema Njemu i pripremaš svoje tijelo i razum za susret sa Njim; nakon uspostavljenog kontakta posao je djelomično lakši; djeluješ po Njegovim uputstvima.

Podaniče Satana, spoznaj čemu zaista stremiš, jer ljubav u srcu za druge nikada nije bila u tvom osobnom posjedu

Ubij u sebi svakoga tko ti se želi nametnuti kao posrednik, jer ono što želiš i čemu istinski stremiš bliže ti je nego ruke i noge.

eto kod političara - nedozvoljene rabote su " Hajka na njih, na predsjednika stranke, na njhove planove. uspona i u EU...., E moj Jakovčiću u EU kamo stremiš ima sigurno svega i svačega - ali " Kriminal se ne zove Hajka " na bilo kojem jeziku.

Leptiriću koji stremiš k prozoru u bezoblično, sretoh te danas sasvim slučajno u mirisu svježe oprane kose sasvim pri dnu ušnih resica.

Drugim riječim, Sada živi i osjećaj ono čemu stremiš.

To što ti stremiš boljemu, nije razlog da ocrnjuješ RH, po timsvojim kriterijima, dok za neprijatelje imaš razumijevanja, kao da si im rođena majka.

Oli si na putu da se strmekneš u pakao ili stremiš nebeskim visinama?

- Bit ćeš vođa, ako stremiš k spasenju svih duša.

To je tvoj ideal, k tom cilju ti stremiš: da vladaš jer si sebi umislio da si pametan i mudar, da znaš što je cilj čovječanstva i da stoga imaš pravo drugima nametati vlastito pravo.

Čime stremiš vječnoj lomači? 1. Ne priznaš nit ljubiš Boga svoga Stvoritelja, svoga spasitelja svoga Branitelja-Životvorca 2. Prečesto Bogu daješ do znanja da Ga prezireš NEGIRAJUĆI GA. to je već i predovoljno za vječnu lomaču.. 3. Ne podnosiš ni Crkvu Božju koju je Isus oformio da bi nas tješnjije povezao sa Sobom, jer CRKVA JE OVČINJAK NJEGOVIH PROBRANIH.. (mada se uvuče i pokoji kojot i pokoja lisica a i medvjed,,,) 4. Ne poštuješ RODITELJSTVO kao sveti plan Božji stvaranja LJUDSKE VRSTE koja je na Božju Sliku, jer si pobornik ubijanja začetih 5. Ubojstva nerođenih, vjerojatno si i za eutanaziju. ubojstvo BOŽJEG DUHA SVETOG UNUTAR VJERNIH DUŠA dakle BOGOUBOJICA 6. blud, sloboda kako tko hoće 7. krađa.

Stoga se odrekni besmislenih, pustih putovanja i kad poželiš osjetiti je li želja koju osjećaš dok stremiš nečemu prirodna ili potpuno isprazna, zapitaj se možeš li je utišati makar i na tren; ako i nakon dugog putovanja još uvijek ostane mjesto kamo nisi stigao, budi uvjeren da to nije prirodno.

21. stoljeće...... kakav atak na mir..... kakvo silovanje ljudskog uma po principu: moraš, trebaš, stremiš.....

44. Ti uvijek stremiš; čak i u svom predavanju ti stremiš sebe predati - i gle ti se ne predaješ. 45. Otiđi u najdalja mjesta i obuzdaj sve stvari. 46. Obuzdaj svoj strah i svoje gađenje.

Pravednije i objektivnijeg pristupa problematici (kao povjesničar kojem stremiš) trebao bi to imati na umu i shodno tome napisati. 4.2. Ovo izgleda kao tvoj OSOBNI obračun s (nekad) tužiteljem i (danas) odvjetnikom Nobilom.

Znaš: ovo bi bilo bolje/savršenije od onoga i stremiš tome što je bolje/savršenije.

Ako ti ona kaže da je OK, komotno to ugradi u platformu stranke. b) kad stremiš u visine, kreći se pažljivo.

Maršiću viša razina kojoj tako željno stremiš.

U budizmo upravo je jedno veliko ništa ono čemu valja stremiti, ali ne tako da stremiš ka tom velikom ništa, nego do ništa dođeš onako, da ne kažem, nezainteresirano.

Pih, uopće ne stremiš visočiti.: rolleyes:

Dakle, ljubav je presudna u odnosu s Bogom, a ne strah. Bojati se treba sebe i svojih slabosti, nastojati pobijediti u borbi sa samim sobom i onim što te prlja, zamagljuje ti vid i onemogućava da vidiš ono k čemu stremiš: (jednoga dana) vječnosti, ali na dobrom mjestu

bože ja čitam sve što ovdje piše i ne mogu vjerovat do čeg se ljudi dovode. vjerujem da je najlakše pametovat iz perspektive promatrača kao i da nikad nitko ne može znat što se događa između dvije osobe bolje nego one same, ali ne mogu vjerovat koliko okolišanja i koliko ljudi prave nove probleme kako bi probjegli od starih koji su zapravo sama srž. nisam udana, moje prijateljice su većinom u vezama ili brakovima, ali imam dovoljno iskustva, a i sama sam svjedočila problemima u braku u obitelji, razvodu i sličnome. ne znam koliko bilo koja od vas ima godina, ali znam da sve što sam ovdje pročitala zvuči ko da je izašlo iz usta tinejdžerki. ne želim nikoga uvrijediti, ali poruke koje sam pročitala toliko odišu nezrelošću da sam se razljutila. svi kukaju kako im muškarci rade ovo, kako im rade ono, varaju ih, nedaju ima pažnju, nežnjost, a što žene rade?? stvaraju im otvorene prilike da ih povrijede. dajete im sve i onda očekujete i da neće sve uzet?? brinete se samo o drugima, ne vodite računa o sebi i onda kad vas ljudi počnu uzimat zdravo za gotovo pitate se zašto?? mislim da odgovor leži u riječi od 4 slova, a zove se: stav. tvoj stav je skup tvojih razmišljanja, potreba, osjećaja, tvog poštovanja prema samoj sebi prvenstveno, a onda i prema drugima. jako dobro razumijem kako je to kada se ljudi vjenčaju mladi, što zbog trudnoće ili loše prosudbe i kad nakon nekog vremena shvate da nisu jedno za drugo, ali nije razvod najgora stvar koja se može dogoditi ženi, mislim da je ovo što vi živite puno gore. svatko ima svoje životne okolnosti, svoj križ, svoje probleme, ali ako želite poštovanje, nježnost i ljubav sigurno to nećete dobiti tako što skačete u krevete oženjenih muškaraca ili varate muževe. to što dobivate je privid. a ono što zapravo dajete je dojam žene koja nije dorasla nositi se sa problemima, riješiti situaciju kako spada i refleksiju te slike ćete osjetiti kad tad, bilo na način da vaš muž sazna pa da vam propadne brak ili na način da vas ljubavnik ostavi, kako god da bilo, ovo nije način i može jedino loše završiti. jedini način je da se prestane sažaljevat, lupite šakom u stol i nađete zrelo rješenje, bilo da je to otići ili ostati. pa nije ni smak svijeta ostaviti muža i udati se za nekog novog. ako je to vaša prava ljubav kao da je bitno šta će selo pričati, vaš je život i vi ga živite. kakvo poštovanje dobivate od čovjeka koji traži od vas da se skrivate? kakvo poštovanje vi odajete ljubavi ako isto tražite od nekog? koliko vi sebe volite ako zbog malog osjećaja pažnje pristajete biti nekome na drugom mjestu ili pristajete na sve ostale kompromise? mislim da u tom leži puno veći problem od ovog koji sebi radite. ne možete tražit da vas netko voli, ako vi same sebe ne volite. to je jednostavno ono čime zračite i zbog čeg se ljudi ponašaju prema vama tako kako se ponašaju. ispričavam se ako sam nekog uvrijedila, nije mi cilj vrijeđati niti soliti pamet, dapače, jedan dio sam i sama iskusila i naučila na svojoj koži, ali i dalje ne mogu vjerovati koliko su žene sklone iskomplicirati život čak i onda kad je jednostavan. umjesto da se ljudi uhvate u koštac sa problemima, suoče sa strahovima, i zatraže ono što žele, ono što zaslužuju, oni se uvale u probleme i onda cvile kako im je teško. jednom kad shvatiš šta želiš u životu sve je poprilično lagano. ono što voliš, želiš, ono što ti odgovara - za to se boriš, noktima, zubima, rukama, nogama. ako ne ide, bar znaš da si sve pokušao, digneš glavu i kreneš dalje. nije život med i mlijeko, pa ljubav je posao, ljubav je odluka, to je nešto na što pristaješ, to je nešt za što se boriš, nešto u što ulažeš sebe, a ne nešto od čeg odustaješ nakon prvog spoticanja. ako odustaneš, onda znači da toga nisi ni vrijedan. ništa što je vrijedno ne dolazi lagano, za sve se u ovom životu namučiš. ali onda i traje. ako ne ide, odeš dostojanstveno, ali bar znaš za šta si se borio, barem znaš čemu stremiš i koji je tvoj cilj, ovakvo izgubljeno traženje sebe i kvaziljubavi se može opravdat jedino ako ti simultano iskaču prištići i rastu prve dlačice. sve kasnije NIJE sudbina, nije životna komplikacija, nije kaos, roza naočale nego naš izbor, naša spremnost na borbu, naša zrelost i naša doraslost situaciji. sreća je rezultat osobnog truda, a ne prst sudbine. pa onda i odlučite prestat bit nesretne, nije ni biti sam najgora stvar na svijetu.

Lijepo ti Simo kaže, za " upuštanje " treba biti gospodin/dama, a ne lopatar gnojiva, čemu ti očito stremiš.

mislim, vidim kud stremiš, i nije da to ne smatram hvalevrijednim, al mislim da to treba postepeno. a i da slike sa srpom i čekićem neće pomoć.uostalom, to se već dokazalo, ne.

Lucy draga, čini mi se da si uspješna i pametna mlada žena.. imaš koliko toliko sređen poslovni život.. stremiš ka boljem.. odlično kao i u emocionalnom životu.. ali za sve postoji vrijeme.. možda nisi imala sreće ili si jednostavno krivo tempirala želje i vlastite osjećaje... recimo... da malo popljujemo prvog koji je možda bio neodgovoran i nezreo a drugi previše komotan i nesiguran... a kaj je s tobom? jesi li previše ambiciozna.. i u skladu s tim želiš da sve u određenom trenutku klapa na svim područjima.. a ako nije tako kako ti zamišljaš... čini ti se da je nastupila suša ili crnilo?.. nadam se da budeš polako našla osobu.. partnera s kojim ćeš biti zadovoljna.. ili barem djelomično sretna.. ovisi tko je kraj tebe i kakva si ti u određenom trenutku... želim da procvijetaš uz osobu iz snova iako danas nažalost veze iz snova... fantastični partneri skoro da i ne postoje a ako ih ima moraš se znati nositi s perfekcijom.. kaj vjerujem tebi neće biti teško s obzirom da si sposobna žena... ipak s druge strane ne znači da uvijek imamo sve... i možda ti se dogodi da kao svaka druga ili drugi dobiješ od partnera samo prosjek ili nedaj bože manje od toga... podigni glavu i gledaj naprijed ne razmišljajući previše o onome kaj je iza tebe... prošlo... jer imaš određeno iskustvo, staro popraviti ne možeš... zato hrabro i odmjereno reci novom danu... tu sam. sretno

Nikome ne kažeš kuda stremiš, iza kulisa spletkariš i stvaraš događaje koje kasnije predstavljaš kao da su se zbivali spontano, a pri tom se pobrineš da su međusobno dovoljno vremenski razdvojeni da nitko ne uvidi slijed.

Dok ovako mrka kapa, nema čistog srca i morala bez onozemaljskog sveta, jer ako ne stremiš onozemaljskom onda ne možeš imati čisto srce i savest

Kad već ne stremiš hedonizmu i odbijaš sladoled, ugledaj se barem na brata i njegov sustav životnih vrijednosti.

Broj potrebnih sati za izradu trupa je relativno malen (120 radnih sati) za sirovi trup je oko mjesec dana ako svaki dan radiš 8 sati...... a to nečeš za gotovo treba oko 300 - 500 (ovisno kojem završnom finišu stremiš) to je nekih ajde da ne pretjeram godinu dana rada svaki vikend po 15 - 20 sati