U većim gradovima roditelji iskazuju veću sklonost ka institucionalnom smještaju svoje djece s mentalnom retardacijom, jer im se takav vid zbrinjavanja čini jednostavnijim i sigurnijim, dok u manjim sredinama zbog suženih mogućnosti izbora više razmišljaju o inkluziji, odnosno samostalnom življenju osoba s MR u stambenim zajednicama, uz stručnu službu potpore.