No, anyway.... došla doma.. al putem se osjećala onak, ko patuljčica jadno, pred ogromnim frustracijama.. koje mi priređuje taj moj auto, zaista u jednom momentu sam sama sebi bila onak.. niska, mala... a svet i ljudi oko mene veeeliiikiii... mislim, skroz čudesno... ko osjećaj i neugodno... no, došla doma, nazvala jednog majstora.. on nemre niš.. u frci sa rodbinom.. operacije, rak.. bla i da ga se niš ne pita, daljnjih mjesec dana niš: (((nazovem drugog majstora isto po preporuci i taj se ne javlja i mob mu isključen: (((i odem pehaka do tog uličnog tu dolje u tu mehaničarsku radionu.. i dobar dan i objasnim i objašnjavam da zeza paljenje.. da neće upaliti.. ali kad upali da se ne gasi i da nakon nekoliko sati opet upali bez frke.. ali kad neće neće ili ponekad ipak oće.. i to od prve al samo kad se njemu svidi i objašnjavam im.. da trebaju pogledati paljenje, ali da trebam naštelati ventile, jer klikću, i malu rupicu na auspuhu pokrpati i da imam sve rezervne dijelove za paljenje... al se trebaju prespojiti žice al ga nemrem dovesti jer je bx.. citroen i hidraulika.. pa je zalego.. na tratinu i bla.... i čovek veli, nema frke... sutra u 8 nek dođem i njegov dečko bu sa mnom... da ga se upali.. i doveze do servisa i nek ostane.. dok se ne napravi sve kaj treba dok sve ne riješe... i objašnjavam ja njemu kaj je jer me pita... i on me onak malkoc čudno gleda.. jer ja velim.. sve kak je i kaj nije i da nemre biti to kaj on sugerira, jer nemre.. i da je zmenjan akumulator i svečice i kak se auto ponaša i bla... nego je nekaj drugo ali kaj... to nek on vidi... jer ja mislim da imam ćudljivog Gremlina i eto tak. i idem doma.. i lepo mi oko srca.. i opet sam narasla na svoju veličinu i opet je sve u perspektivi ok... la la la.. i da, život je lijep... i ja sam sad opet u pozitivnom movingu... a ne stuck in a moment... bljak zaista me frustrira situacija... hrčkodroma... i baš sam onak... sad.. opet ok:)))) eto...