po meni je to bilo očekivano, ovo je sada samo igra živaca, tko će prvi popustiti. zašto bi se mesić, sanader ili netko drugi iz njihovog društva uopće uputili da porazgovaraju sa studentima? pa teško da će njihove priče i bajke za laku noć proći kod studenata, nisu to glasači kojima mogu servirati što hoće. ovi su pokazali da misle, a to je valjda grijeh koji se najteže oprašta. osim toga, svaki bi takav posjet uzburkao javno mijenje kao i medije, a to im nikako ne ide u račun. kao što sam već negdje napisala, vjerujem da se šuti i pušta da stvar jednostavno potone. za to se vrijeme studentski prosvjedi proglašavaju i dalje komunističkim udarom na državu, a iskreno mogu reći da mi je pao mrak na oči kada sam pročitala naslov dnevnika koji je napisao zoran oštrić, o klasnoj borbi. vjerujem da je čovjek to napisao u najboljoj namjeri, ali je to čisto dolijevanje ulja na vatru. po meni, treba upravo suprotno, naglasiti da se radi o borbi u koje se trebaju uključiti sve klase, ako se već tako nazivaju. narod se treba sjediniti, a ne razjedinjavati po ovom pitanju.