Pokolju raju u Stupnom Dolu, u Prozoru, u Ahmicima, zatvore Sidrana u logor pa onda se hvale kako su bili humani prema Bosancima.

Stanje u Varešu i njegovoj okolici ovako je oslikao vareški župnik fra Mato Topić: Grobovi i činjenice pokazuju, a slijepima će tek postati jasno, da je kudikamo veći zločin učinjen nad Hrvatima u Varešu negoli nad Muslimanima u Stupnom Dolu.

Jasna Babiæ, sada novinarka Slobodne Dalmacije, napisala je knjigu o hrvatskom generalu Tihomiru Blaškiæu koji je zbog ratnog zloèina HVO-a 1993. godine u Ahmiæima i Stupnom Dolu na Haaškom tribunalu najprije osuðen na kaznu od 45 godina zatvora nbsp; pa mu je ona preinaèena nbsp; u devetogodišnju.

Kako neslužbeno doznajemo, Ministarstvo pravosuđa je zajedno s Državnim odvjetništvom, policijom i tajnim službama, nakon višemjesečne obrade i prikupljanja dostupne im dokumentacije, završilo izvješće o mreži pomagača, odnosno o tome tko je isplanirao i provodio akciju skrivanja haaškog opuženika Ivice Rajića koji se od 1995. godine, kad ga je Haag optužio za pokolj bošnjačkih civila u Stupnom Dolu 1993. godine, pa sve do 5. travnja 2003. godine, kad ga je u Splitu uhitila specijalna policijska postrojba bivšeg ravnatelja policije Ranka Ostojića, skrivao u Hrvatskoj.

Onda je bilo 37 bosnjackih civila pobijenih od strane Hrvata u Stupnom dolu, itd.

Voditelj komisije Husnija Mahmutović navodi i podatak da se u trenutku napada u selu nalazilo 220 domicilnih i osam raseljenih osoba (iako su pojedini mediji pisali kako su Hrvati pobili sve koji su se zatekli u Stupnom Dolu) te da je u Dabravinama pokopano 11 od ukupno 38 poginulih osoba.

Premda nitko ozbiljan ni na koji način ne može dovesti u pitanje činjenicu da su postrojbe Hrvatskog vijeća obrane u listopadu 1993. godine počinile ratni zločin u Stupnom Dolu kod Vareša, za što u Haagu i odgovara Ivica Rajić, najnoviji podaci, i to oni potpisani od bošnjačkih dužnosnika, bacaju sasvim novo svjetlo na taj događaj.

O Stupnom Dolu napisano je u poratnim godinama na stotine tekstova, a u svim tim tekstovima kao nepobitna činjenica navodilo se da su pripadnici HVO-a napravili pokolj nad nenaoružanim i nedužnim civilima.

POPIS RASTE Komisija koju je vodio povjerenik za Stupni Dol, za čije stradanje odgovara Ivica Rajić, Husnija Mahmutović, utvrdila je u prosincu 1993. godine kako je u Stupnom Dolu 23. listopada poginulo 17 osoba, od kojih 13 civila.

No prvi disonantni tonovi stigli su od Ešrefa Likića, zapovjednika bošnjačkih postrojba u Stupnom Dolu.

Još od ožujka ili travnja 1992. godine Likić je, po vlastitom iskazu, bio na dužnosti komandira voda Teritorijalne obrane u Stupnom Dolu, a potom je postao zapovjednik čete. Vod u Stupnom Dolu ispričao je natporučnik Likić ispočetka je brojio dvadesetak ljudi, a poslije je brojnost povećana pa je u vodu bilo između 48 i 50 ljudi, koliko je vod brojio i pri napadu hrvatskih snaga na to selo prisjeća se Likić, što sve demantira navode kako su Stupni Dol naseljavali samo civili.

Prvi dokument je nalaz komisije koju je, malo nakon događanja u Stupnom Dolu, formiralo Ratno predsjedništvo Općine Vareš.

Komisija u sastavu Husnija Mahmutović, povjerenik MZ Stupni Dol, te Abid Likić i Zaim Likić, članovi komisije, utvrdila je 20. prosinca 1993. godine da je na Stupnom Dolu 23. listopada poginulo 17 osoba, među kojima 13 civila te po dva vojnika i pripadnika Civilne zaštite.

Na novom popisu navodi se da je 23. listopada 1993. godine na Stupnom Dolu ubijeno 38 osoba, od čega deset boraca, pripadnika Armije BiH i šest pripadnika Civilne zaštite, dok su ostalo civili, među kojima i petero djece.

Popis žrtava u Stupnom Dolu komisija Armije BiH povećala za 21 osobu

Za Rajića, kojeg je Haag optužio za pokolj bošnjačkih civila u Stupnom Dolu 1993. godine, " skrbio " je, naravno, ondašnji državni vrh po čijem su mu nalogu policijsko-vojno-obavještajne strukture pribavljale krivotvorene osobne isprave i osiguravale " sigurne " smještaje.

Taj zločin je počinjen nakon zločina u Stupnom Dolu zbog kojega je Haag podigao optužnicu protiv Rajića.

I tada se dogodio zločin u Stupnom Dolu.

Bivši ravnatelj policije najzaslužniji je za uhićenje Ivice Rajića, haaškog optuženika kojega sud tereti za zločine nad muslimanima u Stupnom Dolu kod Vareša, i koji se godinama s lažnom osobnom iskaznicom skrivao u Splitu.

Za zločin u Stupnom Dolu trenutačno se na Županijskom sudu u Zenici sudi i Dominiku Ilijaševiću Comi, jednom od zapovjednika PPN Maturice iz sastava brigade HVO-a Josip Ban Jelačić iz Kiseljaka, bliskom suradniku Ivice Rajića.

Naravno, nemam ništa protiv da se za svaki zločin odgovara, pa i onaj, naravno, u Stupnom Dolu, ali neka odgovaraju oni koji su ga počinili.

Varešu se užurbano približavaju postrojbe Armije BiH, osvetnički zadojene zločinom u Stupnom Dolu i željne pljačke kao plaće za ratovanje.

Sljedećeg dana je Vojna policija UNPROFOR-a iz Kiseljaka izvršila istragu, isto onako kao u Stupnom Dolu.

Oslobođen je i dijela optužnice koji ga je teretio za silovanje Bošnjakinja u Stupnom dolu.

Mnogi su Muslimani (Bošnjaci) stradali od strane HVO-a, svima su poznati zločini u Ahmićima i Stupnom Dolu, kao i logori u Gabeli i Dretelju.

Ivicu Rajića je Haški sud optužio prije osam godina za pokolj više desetaka muslimanskih civila u Stupnom Dolu, počinjen 23. listopada 1993., te za razaranje tog sela.

Naime, nakon pokolja bošnjačkih civila u Stupnom Dolu, hrvatski državni vrh je u prvoj polovici 1994. godine donio odluku da se Rajića iz BiH prebaci u Hrvatsku, gdje ga se rješenjem ministra obrane Gojka Šuška fiktivno zapošljava na mjesto zamjenika načelnika splitskog Odjela MORH-a.

Haaški ga je sud optužio za ratne zločine u Stupnom Dolu gdje je ubijeno 16 muslimanskih civila (neki mediji navode i veće brojke).

Ali malo je koji hrvatski zločin u BiH toliko naškodio ugledu i Hrvata u BiH, i HVO-a, i Republike Hrvatske kao zločin počinjen u Stupnom Dolu, bez obzira na to što su tada nekoliko velikih zločina počinili Bošnjaci i Hrvati u BiH.

Zločine su činile sve tri strane u sukobu, Srbi, Hrvati i Bošnjaci, a među najtežima su pokolj u Briševu, Doljanima, Uzdolu, Ahmićima, Bijeljini, Višegradu, Stupnom Dolu, Sarajevu, u selu Trusini, masakr u Zenici, Foči, u Kokićima, Korićanskim stijenama...