Naime, Zoki - kako ga zove njegova sljedba te pokoji savjetnik - ima neodoljiv običaj da nakon svakoga negativnog članka o svojoj stranci, a pogotovu o sebi i svome stvaralačkom, političkom i državničkom geniju, naziva urednika u novinama, jednoga, onoga kojega je odabrao, valjda smatrajući da bi se upravo taj morao zaljubiti u njega, pa ga, uzrujan poput provincijske gimnazijalke koja je upecala prvoga dečka, kreće gnjaviti i kenjkati što je u novinama objavljen tako ružan i neprikladan članak.