Upravo zato Franz Rosenzweig, u več spomenutoj knjizi Der Stern der Erlösung, predlaže razlikovanje zakona i zapovijedi: zakon je nastao poradi očuvanja slobode nakon egipatskog sužanjstva, a zapovijedi imaju izravnu apodiktičku narav (1).

Neposredno prije avinjonskog sužanjstva rađaju se u Njemačkoj, u pokrajini Turingiji, dvije velike svetice - mistikinje: GERTRUDA (1256. - 1301.) i njena mlađa sestra MATILDA (1241. - 1299.), koje su tek nakon svoje smrti bile upoznate po svojim spisima, kada su oni pronađeni i prevedeni s...

Što bi nakon svih tih godina sužanjstva značilo za tzv. Međunarodnu ' ' Pravdu ' ' i vrli Svietski ' ' Poredak ' ' i za napačeni i diskriminirani Hrvatski Narod oslobađajuća presuda, ako ne samo (bar) moralnu satisfakciju lažno okrivljenima za ' ' zločin ' ' UDRUŽIVANJA U SVRHU OBRANE DOMOVINE, ZAŠTITE NEVINIH LJUDSKIH ŽIVOTA I IMOVINE VLASTITOGA NARODA od bestijalne agresije i bjesomučnoga razaranja i ubijanja svim međunarodnim konvencijama uzprkos, koje se sve redom ponosno pozivaju na ideale MIROLJUBIVOSTI i HUMANOSTI, kao i na sveukupne pozitivne civilizacijske tekovine ljudskoga roda na području kulture, znanosti, čovječnosti?

Taj zakon napisan je na kamenim pločama pedeset dana poslije prve Pashe, dakle, poslije oslobođenja Židova iz egipatskog sužanjstva.

Bilo bi dobro kad bi poučeni iskuztvom Izraelova plemena koje dopane Babilonskog sužanjstva izbjegli suvremeni pandan Eurobsku Juniju, ali ne, ni ona dalja a ni ona bliža povijest Hrvata ne poući.

Osvrnuo se na ulomak iz Knjige proroka Izaije u provom čitanju u kojoj on nježnim i birano lijepim riječima oslikava odnos između Boga i njegova naroda nakon iskustva babilonskog sužanjstva te ga predstavlja zaručničkim vezom.

Govoreći o pohodu Nabukodonozorove vojske na Judeju, autor ostavlja dojam kao da je završilo vrijeme sužanjstva i da se povratak već dogodio, jer tamo se kaže: »Bjehu se tek vratili iz sužanjstva, sav narod Judeje bio se sabrao tek nedavno, i predmeti, žrtvenik i Hram bili su posvećeni poslije obeščašćenja« (4, 3).

U prvom dijelu (1 - 8 gl.) u 8 noćnih viđenja pokazuje se Božja briga prema teokraciji kod Židova nakon babilonskoga sužanjstva.

Za vrijeme pashalne službe, židovi mole: Iz ropstva smo dovedeni u slobodu, iz žalosti u radost, iz žalovanja u gošćenje, iz tame u svjetlo, iz sužanjstva u otkupljenje. I Isus, kao židov, slavio je Pashu sa svojim učenicima.

Toj su se kobnoj opasnosti ta " primitivna društva " uspjela othrvati i suzbiti pojavu " dobrovoljnog sužanjstva " (La Boétie), " ljubavi prema Gospodaru ".

Svetkovinu Presvetoga Trojstva u liturgiju sveopće Crkve uveo je Papa Ivan XXII. 1334. god., za vrijeme avinjonskog sužanjstva Time je dao poticaj da jednom u liturgijskoj godini svjesnije slavimo ono što je prisutno u svakoj našoj misli: vjernički pristup Ocu po Sinu snagom Duha Svetoga te udio na životu otajstvenog Boga kako nam ga je objavio Gospodin Isus.

Zadaća je proroka sužanjstva ohrabrivati klonule u tuđini.

Sjećam se njegovog imena slovkala sam ga pjesmom potsjećalo me na more na pješčane plaže nastajanje i nestajanje na grešku u koracima na grijeh u duši na prevaru ljepote danas znam da se sve događalo izvan mene u bijegu od sužanjstva nečem nedorečenom

Tako je stvorena melodija povijesti spasenja u tri tonaliteta koji pokrivaju vrijeme od Abrahama do Davida, od Davida do progonstva u Babilon, te od Babilonskoga sužanjstva do Isusa.

D rugo po veličini Svjetlo i reflektor u SZ-u je Izlazak iz Asirsko-babilonskog sužanjstva, koji će također trajno svijetliti Izraelu na njegovim povijesnim putovima.

U vrijeme sužanjstva, kad više nije bilo hrama i hramskoga kulta, raste važnost svetih spisa, a nastaju i novi proročki spisi.

Ipak s povratkom iz sužanjstva, to jest krajem 6. st., Izrael još nije imao svoju Bibliju, iako su postojali brojni pojedinačni spisi.

Blaženi Alojzije je upravo kroz sva poniženja sužanjstva, obespravljenost, trpljenje u kojem je uvijek svjeodčki zračio nadu, pružio dokaz i potvrdu svojih riječi: trpjeti i umrijeti za Crkvu.

Da bi pojačao dojam ozbiljnosti svojih riječi, Samuel im nakraju govori da će njihovo opredjeljenje za kralja biti nepovratno: »I kad jednoga dana budete vapili za pomoć zbog kralja koga ste sami izabrali, Jahve vas neće uslišati u onaj dan« (8, 18) Nakon što te riječi nisu urodile plodom, već je narod ostao uporan u svome traženju kralja, Samuel se još jednom u molitvi savjetuje s Jahvom, na što dobiva jasan i odlučan odgovor: »Poslušaj njihovu želju i postavi im kralja« (8, 22) Pišući poslije babilonskog sužanjstva i s prethodnim negativnim iskustvima s vladavinom većine kraljeva, pisac Prve knjige o Samuelu poručuje narodu da je sam kriv što je želio kraljeve koji su nakraju prouzročili nesreću naroda.

U dugom vremenskom rasponu od prvih spisa do Biblije kao cjeline obično se kao prijelomno uzima vrijeme babilonskog sužanjstva (587 - 539 pr.

Prije sužanjstva sveti spisi su se čuvali i koristili u hramu, gdje su i prepisivani.

Pisac tog poglavlja govori o povratku iz babilonskog sužanjstva prisjećajući se izlaska iz Egipta: povratkom u Jeruzalem čuda egipatskog izlaska će se ponoviti, pustinja će procvasti, a otkupljenici Gospodnji će doći na Sion.

Čitanja za misu posvete crkve izabiru se iz Lekcionara, a propisano je da se kao prvo čitanje uvijek čita odlomak iz Nehemije koji opisuje narodni zbor u Jeruzalemu nakon povratka iz babilonskog sužanjstva (Neh 8,1 - 4 a. 5 - 6. 8 - 10).

U prvom dijelu predavač je navodio odgovore koje na problem patnje daje izvještaj o prvom grijehu (Post 3), tekstovi o grijesima otaca (Izl 34,6 - 7), proroci prije babilonskog sužanjstva i deuteronomistička povijest (Pnz, Jš, Suci, 1 - 2 Sam, 1 - 2 Kr).

Zaključio je da biblijske tradicije prije babilonskog sužanjstva shvaćaju patnju gotovo isključivo kao rezultat ljudskog grijeha.

Tek poslije babilonskog sužanjstva počinje misao o mogućnosti života poslije smrti.

Poslanicu Filipljanima Pavao je napisao iz rimskog zatočeništva, premda se u novije vrijeme sve više spominje Efez ili neko drugi grad, kao moguće mjesto ovog Pavlovog sužanjstva.

Izraelski narod je došao iz zatočeništva iz babilonskog sužanjstva i odmah su započeli obnavljati svoje kuće.

Bilo je to u vremenima sužanjstva cijelih naroda.

Samo polazeći od te teološke kategorije »sužanjstva«, moguće je shvatiti da neke biblijske knjige o njemu govore tako kao da je sav Izrael otišao u sužanjstvo i da se isto tako sav vratio, nakon što je to omogućio perzijski kralj Kir (usp. 2 Ljet 36, 17 - 21; Ezr 1, 1 - 11).