" Svako posvećenje privlači u tijela posvećenika subatomske čestice - doslovno svjetlost.

Tako su bile otkrivene tri subatomske čestice: elektron, proton mase 2000 puta veće od mase elektrona te napokon alfa-čestica, mase otprilike četiri puta veće od mase protona.

Fizičari ovu česticu smatraju ključem za razumijevanje svemira jer bez mase, subatomske čestice ne bi se mogle spojiti u atome koji tvore sve u svemiru, već bi samo letjele naokolo pri brzini svjetlosti.

oni koji bi putovali letjelicama ne bi bili puno ispred nas - viši stupanj, ali praktički isti vid tehnologije. pa na zemlji s našom tehnilogijim donekle možemo ' ' teleportirat ' ' subatomske čestice.

U ovom slučaju znanstvenici su dokazali da promatrač/znanstvenik može svojom sviješću, tj. mislima djelovati na kvantne čestice, recimo subatomske čestice ili elektrone na razini mikrokozmosa.

Osim virtualnih fotona, tu se manifestiraju i neke druge subatomske čestice koje se u fizičkom stanju zadrže samo trenutak i ponovo nestaju u praznini.

Atomi i subatomske čestice manifestiraju se u raznim tzv. agregatnim stanjima, tekuće, plinovito, kruto i energija (val = frekvencija, titraj = vibracija, foton = svjetlost i plazma = eter), dakle atom je sva agregatna stanja materije i sva agregatna stanja materije jesu atom.

Upozorava nas i da pod Čuda tehnike ne ide naslov Hadron jer su hadroni subatomske čestice, a to što se akcelerator o kojem je u tekstu riječ naziva Large Hadron Collider ne može biti opravdanje za pogrešan naslov.

Sve što možemo vidjeti, sve što ima neki oblik, zadržava taj oblik jer je sastavljeno od sitnih čestica - molekula, oko kojih se kružno gibaju sitnije čestice - atomi pa subatomske čestice, a sve to zajedno neprekidno titra.

Temelj je te teorije da sve subatomske čestice imaju svoje " superpartnere " čije postojanje tek treba dokazati.

To je ista razina vjerojatnosti koju ima i ovogodišnje proslavljeno otkriće Higgsova bozona, ili subatomske čestice koja mu nalikuje, u CERN-ovu istraživačkom centru u Ženevi.

To je pitanje na koje fizičari ni danas ne znaju odgovor; čini se logičnom pretpostavka da postoje propagatori, neke subatomske čestice koje putuju tamo-amo i obavještavaju atome o njihovoj okolici.

Osim toga, ako gledamo strukturu materije, onda je jasno da je ona itekako šuplja (u atomima najveći dio volumna zauzima elektronski oblak; postoje i subatomske čestice kao kvarkovi itd.).

Kvantna fizika međutim opisuje polje nulte točke kao kolektivnu energiju, koju otpuštaju (virtualni fotoni) sve subatomske čestice u svemiru kako padaju natrag iz stanja pobuđenosti u svoja temeljna energetska stanja (nazvanu Lamb pomak po Willis Lamb-u).

S druge strane subatomske čestice posuđuju energiju (virtualnih fotona) iz polja nulte točke, koja ih gura u stanje više energije.

E sad dokazuje li to tamnu tvar ili tamnu energiju, tamna tvar bi trebala biti ko neka spužva koja upija tamnu energiju i tako guta ' supstrat ' svemira, procjene su da te tamne tvari ima postotak (http://map.gsfc.nasa.gov/media/080998/index.html), pitanje je sad koliko fotoni i druge subatomske čestice uspore kroz nju i kako onda sa sigurnošću izračunavati udaljenost između galaktika a time i njihovu starost kao i svemira samog i na kraju i brzinu širenja.

Znanstvenici CERN-a u Švicarskoj otkrili su subatomske čestice koje su brže od svjetlosti.

Zbog ovog ograničenja, subatomske čestice se u moćnim akceleratorima poput CERN-ova Velikog hadronskog sudarača mogu ubrzati do brzina koje su blizu brzine svjetlosti, ali je nikada ne mogu dostići niti nadići.

A da kojim slučajem nismo, dali bi se subatomske čestice prestale privlačiti.

Znanstvenici Instituta Ruđer Bošković (IRB) sudjelovali su, među ostalima, u istraživanjima CERN-a koja su dovela do otkrivanja nove subatomske čestice s obilježjima Higgsova bozona, popularno nazvanog " Božja čestica ".

Što su onda subatomske čestice, imaju li one uopće dimenziju?

Utvrdimo li da subatomske čestice zapravo nemaju fizičku dimenziju, od čega se zapravo vidljivi svemir sastoji, tko smo, gdje se nalazi bit našeg postojanja gdje su, konačno, granice našeg poimanja?

CERN je tom prilikom objavio da je eksperiment pokazao da su se subatomske čestice neutrini...

I danas, prema nekim suvremenim teoretičarima, kao David Bohm, subatomske čestice, manje od elektrona, tvore jedinstvo u čitavom svemiru, bez obzira na njihovu međusobnu udaljenost, pa se tako i ovaj stvarni svijet, bez obzira na njegovu očitu čvrstoću, može uzeti kao neka vrsta iluzije ili divovskog holograma.

Za atomske jezgre vrijeme poluraspada je od 10 8 s do 10 24 god., za subatomske čestice od 10 24 s do 10 8 s.

Bez mase, subatomske čestice ne bi se mogle spojiti u atome koji tvore sve u svemiru, već bi samo letjele naokolo pri brzini svjetlosti.

Razlog zbog kojeg je atomistička teorija pogrešna je u tome da supstancijalna forma materije ili bića ne može biti locirana ni u jednom dijelu supstancije (kao što su atomi, subatomske čestice, kvarkovi, itd.).

Cijela je strka započela u rujnu kada je znanstveni tim, poznatiji kao OPERA, pažljivo objavio otkriće da subatomske čestice, neutrini, putuju brže od svjetlosti.

Bell 1964. godine je objavio teorem prema kojem su subatomske čestice povezane na način koji nadilazi prostor i vrijeme, tako da sve što se dogada jednoj čestici utječe na ostale čestice, i to momentalno.

Prvo putovanje kroz vrijeme bit će provedeno eksperimentom prebacivanja subatomske čestice iz jednog trenutka u drugi pomoću svjetlosti.