To je drukčiji aktivizam i drugi tip fascinacije od onoga modernističkog, jasno (kakve primjerice pružaju Koncert i Mimičini filmovi, ili Babajina Kamenita vrata), ali također legitiman i samosvojan od močvarnih snimaka Kopačkoga rita (Nije bilo uzalud), iščekivanja da se kockice sudbine konačno poslože, to jest da putnici nađu svoja presudna mjesta u sudaru autobusa (H-8...), fantastičkih motiva i snovite atmosfere koji najavljuju hrvatski filmski modernizam (Sreća dolazi u 9), do cizelirane i superiorne, holivudske izvedbe opsade unutar opsade (Dvostruki obruč) ili suptilna modernističkog postupka i pomalo bizarne potjere lokomotivama (), zavidno režirane unutar širokoga formata (Svanuće).