Kad dođem na posao, do jedno 9, 9 i pol, sunce piči direktno u kiosk, drito, ravno, kako god.

Ljeti u to doba sunce piči već sve u 16, ptice pjevaju, gušt ti je dignut se.

Stojimo u redu, sunce piči, priroda je uokolo lijepa, ali ja se baš ne usuđujem slikati, ipak je to granica.

Bacio sam oko na Facebook, i statusi su gori nego na prvi maj, kada svi pišu sunce piči, mi roštiljamo.

Došli kvadri, cement, vapno, pjesak i mješalica, ali nema STRUJE.... ma uglavnom, prvo je tip koji je dopeljao kvadre dopeljao 20 cm, a dogovoreno je bilo 25 i eto ga - čelom nazad - i ode 3 sata.... oni su rašalali deku i pripremili teren, nacrtali si gdje idu zidovi i malo po malo shvatili da je glupo početi betonirati u 14 sati a vani je 34 stupnja i sunce piči žestoko.

Poput onog statusa za 1. maj koji je imalo 78,8 % fejsbukovaca sunce piči, mi roštiljamo, ovog ljeta najčešći je ovo će biti dobra noć, predosjećam, citat iz Severininog iskopiranog hita Brad Pitt koji je plagijat plagijata, ali nećemo sad nervirati Sevku, jer što ako ovo čita, a žena trudna?

Iskreno, meni je sad već previše vruće a još kada moraš raditi u zatvorenom prostoru dok sunce piči kroz 2 staklena zida uz lošu klimu, razmišljam da kupim i ja bijelu haljinu

Vrijeme je izuzetno vruće, sunce piči, temperatura je oko 35 i Eni je već slabo od te vrućine.

Bože brzo sam sjeo u auto i upalio motor. iz zvučnika je zarondalo...... sunce piči, mi roštiljamo cure gule krumpir u hladovini... ako ovo sranje prestane do petka, u subotu palim roštilj.

Kako sam ja tipično muška svinja kad je obleka i obuća u pitanju, imam samo jedan par cipela, i te jedne su u fazi raspadanja odlučih jučer (nedjelja) potegnut 30 km, u jednom pravcu, do obližnjeg gradića.Mali anđeo na lijevom ramenu je govorio ne idi majmune nedjelja je pa božić je bit će gužva ali đavlić na desnom ramenu je rekao ne budali kakva gužva pa recesija je nema se para evo svi kukaju kako su gladni i goli i bosi.I pobjedi ovaj desni i krenusmo mi na put.Lagana vožnja mjuza po mom guštu (van morison) pokraj ceste još ima snijega sunce piči đozle na nosu ajjj veselja.Stignemo mi, nazovimo to šoping centar, na kraju gradića i sa ceste vidim ja pun parking tonomatobila i rečem sam sebi gle stvarno recesija koliko ljudi ostalo bez goriva i moralo ostavit svoje ljubimce na parkingu.Prve neprilike su počele prilikom pokušaja ulaska u šopnig fakig centar jer se cca 30 (slovima trideset) mama, tata, nona, stričeva tu našlo raspravljat ko ima lepše dete u kolicima i ne se slučajno maknut pola metra lijevo-desno nenenenene nego baš na ulazu i da ga jebeš ne možeš proć.Ajde dobro nemaju ljudi para za ući u dučane pa sa ulaza pasu oči ali, ali, ali neeeeeee pokušavam ući u jedan od 2 (slovima dva) dućana za cipele kad tamo novih 35 (slovima tridecetpet) ljudova se gužva i grabi cipele, čizme, papuče i fakig jebene sandale (mislim ono tko kupuje sandale kad je vani minus 6 i snijeg do gležnja). Ok rekoh ajmo u onaj drugi tamo ista slika samo još teta prodavačica histerizira jer joj je netko maznuo žlicu (ili kako se već zove ono čudo za oblačenje cipela) da ne pričam da stolicu za isprobat cipele moraš rezervirat 3 mjeseca unaprijed.Jedna je baba imala na isprobavanju 7 (riječima sedam) pari čizama (jebemti recesiju i sandera i kosoricu). Onaj đavao na desnom ramenu sugerira da postoji dučan sa sportskom opremom pa da malo pošalabajzamo po njemu (anđeo na lijevom je ostao u autu). I ne budi lijen uputim se u taj treći kad tamo delirij cca 300 (slovima trista) ljudova pokušava nešto kupit cure im sline iz žvalja očnjaci im iskočili sve ludo žene, muški đeca svi grabe, rekoh majmune sigurno armagedon najavili a ti slušaš cd a ne vijesti.Pokušah doč do neke majce ali sam skoro ostao bez desne ruke i lijeve noge od nekog mrge od 120 kila i ramenima kao trokrilni ormar pa sam odustao, jedino mi nije jasno kako misli stat u M veličinu koja je moja.Trebao sam i neke sitnice za doma (čokolade, kekse nuttela) ali sam odustao kad sam vidio redove na blagajnama (a radilo ih je cca 7 tako da nije problem u radnicama). Ništa okrenuh se na petama i nestadoh u roku odmah da ne povampirim i ja a nisam ni čaj popio.

Sunce piči, vjetrić piri, baš je lijepo...

Jbg bilo je već predvečer, od jutra u gradu, toplo, sunce piči iz neba i iz zemlje, na nogama tenisice...

Prije odlaska doma smo išli penjat u Kuk od Skradelin, smjer " Dreaming the lost friends ", super lijep smjer, 100 metara, 6 a i sunce piči cjelim putem.

moje jutro počelo je sa brutalnom zvonjavom (koja kao glumi zvuk one stare vekerice, jedino me to čudovište od melodije može probuditi) u 06:08.... kao pomakla sam sat 8 minuta u naprijed da ne kasnim... ali koji mi to kurac vrijedi kad znam da sam ga pomaknula... i onda uvijek navijem sat unaprijed... toliko o vremenu... najgore mi je kad mi kazu.. pa sta ti vrijedi 10 minuta... ha? 10 minuta je cijeli mali svijet za spavalicu poput mene... jedva sam se povlačila po stanu obavljajući jutarnju higijenu i neizbježno oblačenje... čak () sam se sjetila uzeti kišobran što je za mene ravno preobraćenju na budizam... pokisnula sam devet tisuća puta.. i svaki put se zakunem da ću si kupiti onaj mali sport billy kisobran koji stane u svaku torbu i da cu ga nositi i kad sunce piči.. ali naravno, uvijek sve ostane na mojim tlapnjama... prelijena sam ja za to vucaranje kisobrana okolo... a i ruku na srce, i kad ga nosim uvijek, ama bas uvijek, ga negdje posijem.. kao da ga se želim rijesiti.. uostalom, mislim kad vec postoji navala raznoraznih priručnika i knjiga, trebalo bi napisati i priručnik za rukovanje kišobranom... svaki put kad pada kiša moras se pripremiti na to da ce ti netko sigurno pokušati izbiti oko.. zato jer ne gleda, ne vidi, jebe mu se zivo sto nosi kisobran velicine Idaha... katastrofa... i tako.. vucem se ja ulicom... pokusavam izbjeci lokvetine.. ma, jezera po kolniku... i uspijem.. umalo... zadnjih 5 metara prije tramvaja naiđe rođo u Mazdi i pljas... preko lokve, posred mene i u dubinu duše..... moram li reći da je izmamio moje prvo jutarnje redanje svih i svakoga... od onoga ' ko ga je izleg ' o.. pa na dalje... toliko o mojoj kulturi... ali, tlak je tlak.. i kad se digne... jao tako posrana i promrzla.. (eh, da smrzla sam se ko zadnja pizda) stojim na stajalistu i cekam svoj tramvaj koji se nazire iza ovog stoji stoji na stajalistu.. i vratim pogled sa tracnica na taj isti tramvaj, kad ono klinac, balavac, šmrkljo mi pilji u sise samo što nije slinit ' počeo.... ja ga pogledam.. ali ne da se on smesti.... doslo mi je da na sred stajalista pokazem prstom i kazem na glas.. to su, sinko, sise da se razumijemo.. nisam imala dekolte... nosim sako... ispod njega majicu.. nisam gola ali sto je to kod muskaraca svake dobi da cim vidi bilo kakav izrez dobiju napad imbecilnosti.. instant blink... to sto oni naslucuju da tu negdje gdje taj rub sakoa počinje, počivaju sisata blaga.. smijesno... bilo bi mi smijesno da nisam petnaest minuta nakon toga presjedajuci na drugi tramvaj ponovno dobila procjenu od glave do pete od nekog starijeg gospodina koji bi mi tata mogao biti.. onako, bezočno i ležerno... kao da je na dražbi.. aaaaaa ne vjerujem da ijedan tip na planeti zemlji voli, zeli, hoce da ga pohotno gledaju i cjenkaju starije gospođe, s trajnom, kilama viška i gebisom... iju.... a jos kad mi se u facu unio lik koji je tren prije na stajalistu udahnuo zadnji dim cigarete i ispuhao ga u tramvaju (pušači, molim objasnite mi to, to mi nikad nece biti jasno... to ubija.. uz ostalo i volju za zivotom).. dan je bio potpun... a tek sam ulazila u dragu mi firmu... veselje je tek počelo... a i snijeg, vidim....

- sjetio sam se još jedne: kup u splitu zadnji put, još nije utakmica počela, sunce piči, zajebancija, dio naših uzeo na zub nekog lika iz interventne, deru se: ko ti jebe ženu dok si na terenu, a ovaj vidno nabrijan prijeti se, nato netko s tribine provali: sin ti jebe ženu dok si na terenu i počnu mu se i kolege plavci smijati...

A sad da započnem i ovi drugi post, dakle situacija je vrlo slična prvom pisanju, ponovo sam na balkonu, ovaj put u ležaljci, sunce piči i vlažnost je idealna.

Vrhunac je bio kad je Frane Medak Tihe Labatorova ispriča ovo (mislim da je on, ako ne ispravite me, Ivo?): " Priča je Ratko kako je jedan dan iša sa barkom na Ušće, i tako ide on ide, vozi se lipo s barkom, Sunce piči, a odjednom pukne nešto u penti i zašteka.On podigne pentu, pogleda propelu, kad ono oko propele se namotalo 5 kila jegulje " Mislit će koji strani čitatelj koji ne zna Ratka da smo ludi, odma da se ogradimo-nismo he he Evo i jedna slika našeg junaka Ratko pila Beći Čupiću drva

Danas je baš lijepi dan, i sunce piči ko ludo, nigdje na trešnjevci nema oblačka i baš je lijepo... onak za sjedit na kavi i razmišljat o ničemu.

Sunce piči, dovoljno je toplo da možeš šetati samo u majici, a bura fino puše.

Jučer se šećem po cesti na kvartu, sunce piči i cestu i mene.

evo sunce piči već treći dan ovaj tjedan, a to znači da ja na posa dolazim svojim bikeom. jučer i prekjučer sam se junačio pa sam bio u kratkim rukavima, ali danas ipak košulja grije. nije baš ugodno u osam ujutro voziti se s ' vjetrom u kosi ' u kratkim rukavima. ovo s kratkim rukavima me podsjetilo na žene. i opet sam izgubio nit o onome o čemu sam htio pisati, ali kad sam se dotaka svoje nepresušne inspiracije, žena, da nastavim. naime, ja sam obuka kratke rukave, jer mi je više paše da biciklist ima majicu, onu pamučnu ili koji je već materijal, sportsku, nego košulju. i tako sam ja zbog ' lipote ' žrtvova svoju toplinu. i onda se sitim koliko sam puta ' sažalijeva ' žene koje usred zime dođu u nekoj laganoj haljinici, samo da bi lipše izgledale, a ja se smrzavam u isto vrime u jaketi. a jadne moje žene. a u čemu je fora? zašto ne mogu obući nešto toplo?

Do Sovskog sam išao solo, prije 2 godine, temperatura zraka 36 stupnjeva, sunce piči, a ja k o kreten do tamo.

Trst mi je daleko, sunce piči, a cherry je u vrtu lijepo rodio.

Znate ono, " Sunce piči mi roštiljamo, cure gule krumpir u hladovini " - tak i moja Iva.

Ono, sunce piči, prije ručka muškarci odlaze pred zgrade i peru svoje aute.

Vidikovac To je mjesto kraj kojeg ne prođeš bez stajanja... okruglo zdanje na nekoj izbočini iznad mora... imaš pogled od Rijeke, preko zaljeva, Cresa, do Plomina i termoelektranice... ispod je Plominski zaljev, jedan omanji fjord... sunce piči, vjetar pirka... oko nas turisti... invazija SS trupa u crnoj koži, ovaj put na motorima... ima i talijanskih formacija... germanski genotip jest visok, stamen, zgodan, plav, mišićav, seksi muškarac...

Sad gledam vani, sunce piči-što nije tako bilo jučer.Kad ja hoću van onda je vrijeme bez veze, a kad ostanem doma ili mi se nada van onda odmah ptičice pjevaju, ah peh hehe.

Temperatura ispod nule, sunce piči, naočale i kapa su na glavi, slušalice u ušima, Mudvayne prži.

jbte vračate se čak u 2000. da bi umanjili MS?? spominje se i mokra staza. gledam preticanje, krug 40. sunce piči, kamera na mikinom bolidu.. ni traga ijednoj kapljici na objektivu. ovo kanadsko preticanje MS. našli ste mu 100 mana te massa i kamui su se borili pa nisu vidili MS, te oba su napravila grešku koju je MS iskoristija, te ovo, te ono. pa ako jedan vozač ne pogrješi drugi ga skoro ne može priječi.. osim ako nije punoooo brži. ali ovo preticanje MS je bilo u zavoju na mokroj stazi, a to opjevano preticanje MH schumija u spa 2000. bilo je na suhoj stazi, na ravnom dilu staze i svak objektivan ko je gleda snimku vidija je da je mika bija punoooo brži od schumija. ovo interesantno preticanje je omogučija zonta koji je svoju hondu drža na sredini staze. schumi je čini mi se logično odabra preticanje sa live strane da šta bolje postavi bolid za desni zavoja ali je mika iskoristija dosta veču brzinu svoga mclarena (u odnosu na ferarri i hondu), preša zontu sa desne strane i djelić sekunde prije MS zauzeja idealniju putanju. preticanje je doista atraktivno, ne viđa se svaki dan, trebalo je i hrabrosti za to ali odlučujuću ulogu je odigra dugi pravac i brzima mclarena u odnosu na ferarri. i malko sriće jer da je zonta (koji je sigurno vidija MS u retrovizoru i vidija je da ga ovaj pretiče) krenija malko desno vidili bi spektakularni sudar pri velikoj brzini ovako, zahvaljujući zontinoj koncentriranosti i hladnokrvnosti vidili smo atraktivno duplo preticanje.

Di god pogledaš neko ide, ima i pes neki i vidla sam i mace male, tri, i svi su tak lijepi a vani sunce piči, mjesečina sve, samo duga nije bila, al bude neki drugi dan, kaže Josipa