Iako je nekad bilo teško, na poslijetku je postalo lagano, zbog toga jer smo svi upoznali prijatelja koji nam pruža ruku kad nam je to najpotrebnije... Ne žalim ni za jednom kapljicom znoja, ni za propuštenim sapunicama na TV-u jer sam bogatija za jedan novi doživljaj... Ni ne pomišljam da bi mogla propustiti druženja, mirise, okuse i boje koje nam nuđaju naše planine.... Kapljica rose na šumarici, miris trave, šum potoka, suncem obasjana stijena, mali kamenčić koji se odranja, jelenko, odmor na poštenom stolu... Ukoliko volite planinu voljet ćete je i po lošem vremenu po kiši, snijegu, ledu jer ona uvijek nudi nešto novo, primamljivo, lijepo, ponekad opasno ali i dalje poželjno i zanimljivo... Uvijek vas ostavi bez daha...