jako me iznenadio ziheraški pristup prijateljstvu ili " prijateljstvu ". zar se uistinu moramo moralno urušiti do kraja da bismo sačuvali vlastiti mir, da ne bismo bili glasnici kojima leti glava? prešutjeti je isto što i slagati. naravno da treba pristupiti nježno i suosjećajno, izraziti sumnju, a ne odmah smrtnu presudu, biti iznimno taktičan, ali reći. je li ikome palo na pamet što će prijateljica reći za godinu, dvije ili pet sazna li da je ova znala i šutjela? reći će joj nešto poput " nisam htjela da patiš, nisam te željela izgubiti... ". smiješno, dječja igra i čisti egoizam.