ne mogu vise razgovarati sa zidovima. zato pisem. pisem jer mora izaci iz mene. ne ocekujem nikakve rijeci podrske niti sazaljenja. pisem jer negdje mora biti receno. ne ubrajam se u sortu notornih glupaca koje nemaju pametnija posla nego traziti podrsku za vlastite greske. uglavnom imam sredjen zivot, u stanju sam financirati sama sebe i svog nasljednika i danas i u buducnosti. izgledom prolazim takodjer jos uvijek i naprotiv imam vise problema da meni neko pridje nego obratno. ali nije to glavni problem. problem je sto sam porazena vlastitim oruzjem. vodila sam uredjen zivot, rijesila se muza (jedna od mojih gresaka prilikom izbora najjaceg lava u krdu). nije bio najjaci nego sam ja bila jedna od najslabijih. u redu, mlada-neiskusna, moja greska koja je bila odstranjena. zauvijek. muskih interesanata nije nedostajalo, jedino sto su redom bili tipovi koji su trazili malo zadovoljstav tipa turim ti a ti meni ne. sipak. sa mnom ne bas lako. u redu vremenom sam i ja uzimala ponekog za jednu noc mozda za nekolicinu i tu se prica zavrsavala. potraga za onim lavom je trajala. pojavio se tamo gdje sam ga najmanje ocekivala. lavovi rijetko napustaju svoj revijer ako ima dovoljno hrane i nekolicinu lavica oko njega. mozda je bila gladna godina. ja nemam pojma sta ga je natjeralo u civilizaciju ali-stajao je tu. griva mu nije vise bila mladalacki crna i ponasao se sve drugo nego agresivno. moglo bi se reci poput malog macica. nista posebno. upoznali smo se kao sto to obicno biva - sasvim slucajno. danas zam da on nije zalutao u civilizaciju, nego da sam ja nesluteci zalutala u njegov revijer. svaki drugi lav bi skocio odmah u napad. ali on ne. imala sam utisak da je doktorirao ignorisanje. mogla sam cekati tri vijeka prije nego bih uhvatila njegov pogled upucen u mom pravcu. ao o komplimentu da i ne govorim. bio je operisan od svega toga. ipak, uctivosti mu nije nedostajalo. nijedno slucajno postavljeno pitanje nije ostalo neodgovoreno. pripravan upaljac ako mi je cigareta bila u rukama i jos mnogo cega sto sam u tim momentima ocito propustila. proslo je nekoliko vremena dok nismo prvi put zavrsili skupa ispred par napunjenih tanjura kojekakvim mirodjijama srocenih rukama momaka koji su imali par zvjezdica na kuharskim paletama. znao je za trenutak skinuti masku koju je vjesto imao na licu. prvi put sam primijetila osmijeh na njegovo licu. bolje da nisam nikad. lazem. ne kajem se sto jesam. ono sto je uslijedilo bi bio scenario za manje vise neki misteriozni film, nimalo ljubavni. bio je dzentlmen, DA bio je jebeno dobar ljubavnik i.. i, bio je neprikosnoveni kralj koji se nikad nije pokazao obicnom pucanstvu. bilo je cisto uzivanje biti njegova kraljica. vrijeme se mjerilo samo jos u minutama provedenim s njim. a njih nije nedostajalo. dok njega nisam upoznala bila sam uvjerena da ne postoji nemoc-kad je u pitanju suprotan spol. napokon sam i taj osjecaj upoznala. i to apsolutno. njemu nisam mogla reci ne. nikad. rekoh maloprije da nisam financijski ovisna ni o kome i da nisam imala potrebe traziti dobrog sponzora ali on je bio cak i to. volio me vidjeti okicenu nakitom. moram priznati da je imao ukusa. nikad nije poklanjo kicaste stvari. rijetko upadljive. a opet, bile su to skupe stvari. (sapnuli mi poznavaoci zlata). sexy garderobu mi nije poklanjao, ionako sam rijetko kad imala nesto na sebi kad smo bili skupa. taj izbor je ostavljao meni. i dalje se ponasao onako neupadljivo kao na samom pocetku. bilo ga je jako tesko okarakterisati. najvise sam saznala o njemu kad ga nisam nista pitala, a kad sam nesto htjela zbilja znati, e to je do perfekcije doveo. izbjeci odgovor i skrenuti temu na nesto sasvim deseto. ne mari, neke stvari je bolje i ne saznati nikad. prvi put u zivotu sam JA pozeljela ne samo da smo uvijek skupa, nego da imamo zajednickog potomka. ni on nije imao nista protiv. jedina stvar koja me kod njega zbilja smetala je bila ta sto je imao jedan neprobojan zid kad su odredjene stvari bile u pitanju. stvari o kojima nikad nije zelio razgovarati, i tu je bila tacka. bio je fanaticno tvrdoglav. po bilo koju cijenu je cuvao to samo za sebe. naucil sam se i to postovati. sve ostalo je stimalo. pazljivost, seks, ljubav. ljubav? moram priznati, da i ljubav. voljela sa ga. lazem, jos uvijek ga volim. i tu i nastaje moj problem. nestao je. odjednom. prvo se nije pojavio kao obicno, zatim se nije pojavio dva dana, nakon toga se nije javljao na telefon. zvono na njegovim vratima nije pokazivalo reakciju. na mjesta na koja je dolazio ga nije vise bilo.jednostavno-nestao. poput atlantide. prvo sam bila ljuta, nakon toga zabrinuta, vremenom sam postajala ocajna. ni traga ni glasa. prosla je vec cijela vjecnost od svega toga, ja jos uvijek nemam odgovora na sve to. ako je mrtav voljela bih makar da znam. da mogu razgovarati sama sa sobom na njegovom grobu. ako nije mrtav gdje je? gdje sam pogrijesila? toliko pitanja-odgovora ni blizu. logican slijed bi bio, u redu curo-pomiri se s tim da si bivsa i zaboravi sve. da, lako je reci zaboravi onom ko nije sve prosao. ovo je bila kratka verzija moga okretanja zeluca tamo i ovamo. nakon bezbrojnih razgovora sa zidovima odlucila sam da razgovaram sa eterom. ko zna, mozda me procita neko u zanzibaru. ne treba mi nista. pisem jednostavno da izadje iz mene. i opet lazem.