Najlakše bi bilo kad se ne bi zbog ničeg živcirali, jednostavno pustili sve da ode u kurac, ukratko bili flegme.. Mislim da je možda ponekad najbolji moto:« boli me briga za sve i svakog ». Kad se tako postaviš prema ostatku svijeta ništa te ne može rasplakat, naljutit, uznemirit.Al opet, to je kao da radiš nevidljiv zid oko sebe, možda u svrhu obrane i iz straha da ne budeš opet na kraju povrijeđen i ostavljen sam... Time nekako dobiješ suprotan učinak i možda nenamjerno povrijediš osobe kojima je (ipak) stalo do tebe...