Naime, nisam nikada čuo da bi itko od američkih intelektualaca slavio makartizam ili njegove sudionike, no u Hrvatskoj se nitko ne suspreže hvaliti vrijeme u kojem se za izgovorenu politički nepoćudnu, a ustvari potpuno benignu riječ odlazilo u višegodišnji zatvor, a ponekad i u grob, u kojem nije bilo ulja, šećera, kave, deterdženta i zubne paste, u kojem je vladala velika nezaposlenost koja je nestala kada je oko milijun i pol Hrvata otišlo na trajni privremeni rad u inozemstvo i u kojem ste, da bi kupili pristojnu majicu ili košulju, morali skoknuti do trulog kapitalističkog Trsta.