zanimljiva rečenica, zar ne? sama po sebi kontradiktorna, no kad opet pogledaš i zaustaviš se nad njom na trenutak duljim od sekunde, izgleda savršeno normalna. neću sada o pojmu normalnosti jer o tome mogu raspredati cijelu noć i, logikom murphyjevog zakona, sve će otići u klinac i nestati u bespućima interneta... postoje oni ljudi koji, bez obzira što više ne postoje ili što više jednostavno nisu prisutni u našim životima, ostavljaju trag. nasreću ili nažalost, imam oči i uši, te ponekad vidim i čujem ono što ne želim. al šta sad. tako valjda mora bit ', kako je znala reći moja nonica. prije nego je otišla u vječna lovišta. a o tragovima... ne mislim sada na gorak okus u ustima, ne, sperma nije gorka (barem koliko se sjećam iz davnih dana). ne govorim ni o izdrkotinama po trbuhu ni maničnom traženju ručnika nakon 5 - minutnog " divljeg, neobuzdanog i maratonskog " seksa. oh, gimme a break. govorim o nekim sitnicama, o postavljanju šalica za kafe, o načinu pripremanja salate, o zdravoj percepciji međuljudskih odnosa unutar kruga ljudi s kojima se svakodnevno susrećeš - bile one u poslovnom ili privatnom okružju. govorim o svim onim dobrim stvarima koje su nam te neke osobe pokazale, ukazale na potrebu pridavanja pažnje... ne smatram se lošom osobom. zadnjih par dana sam se igrom slučaja našla u takvim situacijama gdje sam se morala zauzeti za sebe jer se neko imbecilno stvorenje usudilo napadati moj integritet i pravo na slobodu govora. savjest imam i mirna je. recimo da je tako; nisam si još oprostila što nisam ponijela onu mačkicu sa sobom no... mace ne smiju u bolnice. ispravak - neke smiju, neke ne. eto što je diskriminacija isto tako, smatram da sam iskrena. barem do onog - što ne znaš, to ne može povrijediti. možda sam ponekad trebala reći sve, al šta sad. mea culpa. pravedna? to volim reći da jesam. ne da sam fer, jer to bi bilo " koliko tebi toliko i meni, bez obzira na zasluge ". ja važem zasluge. itekako ih važem, mjerkam i procjenjujem. kritički pogled i analitički mozak u kombinaciji sa kreativnošću mogu učiniti čuda. premda, to se ponekad toliko zakomplicira do neprepoznatljivosti i počne izgledati kao... ovaj post, naprimjer. da možete mijenjati povijest, da li biste mijenjali neke svoje postupke i odluke? ja... e sada. ne znam. rekla bih da se ne bih upustila u onu zajednicu, koju se još naziva bračnom; no onda ne bi bilo princeze. možda i bi, who knows, ali ne bi bila ovakva kakva je sad - savršena. ponovila bih sve, osim što bih neke pojedince preskočila, izbrisala, kako iz memorije tako i sa lica zemlje. heh.. rekla sam da sam pravedna, no nisam milosrdna. sadista u meni živi i hrani se svakim danom malim dozama krva, znoja i suza koje su u uzročno-posljedičnoj vezi sa mojim - rukama?.. a sad ono bitno. treba mi session. hitno. sada i odmah gorenavedeni krv, znoj i suze u velikoj mjeri poželjni. uvući se u latex-leather čuda i sa cropom u ruci učiti stvora ponašanju. pravilnom ponašanju i disciplini. red, rad i disciplina...... zainteresirani neka potraže mail skriven negdje na blogu. oni lijeni nek se jave tamo gdje znaju gdje me mogu naći. u bespućima interneta. u realnosti ovog svijeta................ reci mi ono što želim čuti.

ISKORISTITI NEKU TVOJU KOITALNU ILI ORALNU VJEŠTINU KOJU NEMA DOMA, I TO JE TO. ostani dakle na njemu kao na prosječnom seksual-objektu i ne pati dalje, to je to. kad shvatiš i ostale kao takve objekte SHVATIT ĆEŠ DA TE I KRIZA IDENTITETA PROŠLA, DA SU DAKLE ROMANTIKE, VEZE I SEKSANJA I DVOJSTVA O KAKVIMA SI OD STARACA NAUČILA I TO DO SADA NOSILA U SEBI SA LJUDIMA KAKVE TI SUSREĆEŠ - NEMOGUĆI. pronađi druge ljude. ja osobno nikada, ali nikada ne bih dao da me promjene, oni za koje smatram da su manje iskusni, manje osjećajni ili manje prosvijetljeni. nema šanse.

Mozak je imao tisuću i jedan razlog da kaže ne želim polagati, ali je, valjda duša, ili karakter, rekla, pa tu si unutra si, uživaš, učiš, susrećeš dobre ljude, otvaraju se skriveni prostori, i tražila način kako organizirati si Prvo polaganje.

Ako tudjinca susrećeš njegovim jezikom, on će te omalovažavati i prezirati; ako ga prinudiš, da govori tvojim jezikom, on će te cijeniti i poštivati.

Susrećeš poglede podrugljivaca; poglede ljudi koji te pogrđuju i ismijavaju.

Možda postoji netko s kime se susrećeš samo kad on doputuje u tvoj grad, ili ti u njegov.

Gdje god da kreneš - blagoslovi ljude koje susrećeš i mjesta koja pohodiš - to je jedina nada za bolji svijet

I sve to nestane pred lažima nekog tipa kojeg ovdje prvi put susrećeš, u tolikoj mjeri nestane da ti je bitnije to što ste istomišljenici po nekim pitanjima od metoda kojima se služi?

Predpostavljam da i ti radiš i susrećeš se s mnogo ljudi, baš ko i ja.

Nisam ni znala koliko me ljudi uopće i prepoznju i znaju... Mislim na poslu susrećeš i kroz posao neke ljude ali nikada nisi ni svjestan ni ne zapamtiš da poznaješ ljude... Kako sam bila na kavi sa inspektorom i njegovom užom obitelji prvo smo bili na operi bilo je krasno... I ljudi su komentirali kada se inspektor i pravnica druže da to nije dobro...

Susrećeš se redovito sa razno-raznim situacijama koje bi bile totalno bezvezne da čuješ...

Često susrećeš neko lice, Uz pozdrav, riječ koja se samo nabaci, Nekad lijepa, Nekad tužna, Ali u toj riječi života Poprilično nužna.

Ne susrećeš djecu koja bi se igrala, jer ih tvoje oči nisu u stanju vidjeti.

Evo malo sam se raspisala, ali mislim da je to potrebno znati ako se prvi put susrećeš sa Zoloftom, da znaš otprilike što te čeka, da ne odustaneš ako odmah ne primjetiš poboljšanje, nego čak i pogoršanje.

@ bp: da, percepcija uvelike ovisi o tome susrećeš li se pet dana u tjednu po pet sati, 32 tjedna u godini, s kojih stotinu i pedeset tinejdžera

Koje izazove susrećeš u tom poslanju?

Sve to, dakako, možeš raditi pronaći i u Rijeci, ali kada nakon nekog duljeg vremena dosegneš onaj level na kojem se sve nekako ponavlja, ne osjećaš da se susrećeš sa nekim izazovima koji te tjeraju da se poboljšaš, učiš i unaprijediš, konstantno si okružen istom okolinom koja te više ne inspirira onoliko koliko bi trebala

Isto kao i u životu, rijetko susrećeš svoje srodne glazbene duše da mogu razumjeti što si u nekom trenutku htio reći.

14:54 h alvina.... hajd nam reci koliko je ljudi koji te okružuju fakultetski obrazovano, odnosno znaš li koliko uopće u ovoj državi ima fakultetski obrazovanih i za kraj znaš li koliki postotak ljudi koje susrećeš nema nit srednju školu... a nisu nogometaši?

Ne vjerujem da ti je to prvi put da se susrećeš s izrazom ogorčenaj branitelja Vukovara jer su bili ostavljeni na cjedilu.

Ma shvaćam ja tebe šta ti želiš reći i potpuno si u pravu, ali kroz život se susrećeš sa raznoraznim ljudima raznih zanimnja i zato što ne pripadaju tvom miljeu na prvi pogled, to ne znači da možda zapravo nisu baš takvi.

I onda se napokon slobodno otvaraju sva vrata, ona unutarnja vrata gdje su uvijek stanovali svi strahovi, tuge, jad i nesreća.. a ti ih napokon susrećeš i prepoznaješ kao dio sebe i odlučiš ih pozdraviti sa dobar dan, tugo.

Znate, ono, zavoji, voziš 67 na sat, susrećeš se s drugim vozilima, psi laju, u Iraku automobili bombe i te spike.

PA ZNAMO DA IH IMATE I DA STE ITEKAKO POTENTNI JER NISTE ISTROŠENI, ALI REKAO SI DA ĆEŠ SE U IME SVETOG TROJSTVA TROŠIT, A KAD SI U TOM ZANOSU - ŽENA TI JE MANJA OD MAKOVA ZRNA, KAO OBJEKT FIZIČKE POŽUDE. najrađe ih nikad ne bih ševio samo da im pokažem koliko ih se može platonski i romantično i u dušama i srcima cijeniti. ne predaješ srce Sinu, on te samo vodi na Zemlji. predaješ se kasnije Ocu i Duhu, a u njemu ti se vječnost definira, DEFINIRA ZAUVIJEK, to ne zaboravi, mila micice Moralka. ti si možda htjela brijat na francuske moraliste i engleske empiriste i a-teoznu masoneriju i Illuminate, ali oni su zapravo apsolvirana praktična GEOMETRIO religija ARHITEKTA SVEMIRA, U KOJOJ JE I MALO ZRNO PŠENICE SVETINJA. (sebo, postavi me negdje gdje me barem ove tvoje mogu vidjet, GNOZA-GEOMETRIJSKOG, sa tetovažom). sa Duhom ideš u Univerzalno, sa Zlo-duhom u nešto drugo, sve je jasno. u anti-teizmu možda stvoriš KULT I DOMINACIJU nad slabijima, što si ovdje činila verbalno, koprolalijski se prazneći, draga Moralka, ali neće ići lako sa onima koji su konstantno HIGHER POWER, osim ako fizički napadneš, ali JEZGRA se brani nadmoćno, posjeduju sve zemaljske arsenale, i tu nemreš ni u snu ostati pobjednik, skrše te ko kap kiše. ako zamagliš, otpuhnu te. ako letiš, sunovrate te. da nije tako, u JEZGRI, svijet bi davno propao. dakle, ako si u napadu susrećeš ORTODOKSE spiritualne prosvjećenosti, a to su ti uglavnom HUMANISTI, ljudi razuma i razbora.

Jadno izgleda pratiti većinu hrvatskih medija, pogotovu ako si Hrvat koji živi u Srbiji i svakodnevno se susrećeš s rezultatima Miloševićeve politike.

Gdje još susrećeš potpuno odbijanje svjetlosti?

Kako se, kad se uzme u obzir bremeniti teret i iskustvo (vlastite i/ili obiteljske) fašističke prošlosti i uz umjereni fašizam doba u kojem živimo, u novčano jako zaduženome glavnom gradu Njemačke ljudi s kojima se susrećeš i družiš nose s pritiskom krize?

P: S kojim se poteškoćama susrećeš?

I nekako te cijela priča o pomaganju drugima i onom da je čovjek duhovna stvarnost, živcira, jer ju ne susrećeš tako često u praksi.

Horor redatelji idu korak naprijed u zastrašivanju publike poručujući nam da bolestan um može biti i netko iz naše obitelji ili okoline: recimo, tvoja mama - Shivers, tvoj tata - The Shining, tvoj brat - Halloween, tvoj muž - The Stepford Wives, tvoj sinčić - The Omen, tvoja kćerkica - The Exorcist ili naprosto netko koga susrećeš svaki dan, a da ga ni ne primjećuješ - Carrie.