📱 Nova mobilna igra – igra slaganja riječi!
Preuzmi s Google Play 🎯

suze teku značenje i sinonimi

  • Sinonimi i slične riječi za suze teku, kao i primjeri u rečenici

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

  • suze klize (0.71)
  • suze klizile (0.61)
  • suze poteku (0.60)
  • teku suze (0.60)
  • niz obraze (0.59)
  • suze slijevale (0.57)
  • suze tekle (0.57)
  • tekle suze (0.57)
  • suze (0.56)
  • poteku suze (0.56)
  • suzice (0.55)
  • poteku (0.53)
  • potekoše (0.52)
  • kapljice znoja (0.51)
  • suze radosnice (0.51)
  • slijevale suze (0.50)
  • klizile (0.50)
  • vrele suze (0.49)
  • slina curi (0.49)
  • potekle suze (0.48)
  • Napomena: u zagradi je koeficijent sličnosti (sličnost s zadanim pojmom) nakon obrade pomoću AI.

PRIMJERI U REČENICAMA

0

Izlazimo iz stanja smislenoga da bismo da bismo ušli u ono što je potrebno i potrebito - ne dopuštati zbivanje bez ikakvoga značenja - poput sna zariveno u tijelo - sunce njegova smiješka - boje su kričale nerazumljivim glasovima - ' poteškoće odgajaju ljude ' - odveć rano staložena smirenost - kada su posrijedi veliki zadaci, nemamo nikada osjećaj da možemo govoriti onako kakvi zbilja jesmo - red i poredak je potreban ali savršen red i poredak upropastio bi svaki napredak i užitak - na oštrici noža između radosti i tuge - duboke vibracije što razgolićuju dušu - ta misao bijaše kao neko staro prijateljstvo - osjećaji venu brzo poput cvijeća pretvarajući se u papirno cvijeće - noćna tišina koja propušta sve šumove - nos osedlan naočalama - u očima je pročitao svoju osudu - bezrazložna dobrota koja se osjeća u ljubaznosti - priroda škrtosti je najbolji dokaz da nam davanje pruža veće zadovoljstvo od uzimanja - kapitalistička hijerarhija odjeće - beskrajnost oka i sluha - nije važno zbog čega se živi nego da uopće imamo za što živjeti - nastojimo iz petnih žila dostići savršenost ali smo se otarasili brige da je zbilja i postignemo - sve želje i ne samo ljubavne, nakon ispunjenja izazivaju tugu - ljudi nisu ni dobri, ni lijepi, ni istinoljubivi, već radije samo žele da to budu - apsolutna je glazba iznenadna, kao duga, od jednoga kraja svijeta do drugog, ona je kao luk svjetlosti ničim nenajavljen - glazba je sama po sebi postojanje, bivstvovanje koje prezirno otklanja opravdanje - zapjenušanost prouzročena mnogim zaprekama - volja velikih ljudi je neprestana aktivnost, neka vrsta sagorijevanja, nalik na proces disanja - otvaralo joj misli kao orahe iz kojih izbijaju plamenovi - tjeskoba svjetlosti - iz pada je izrastala sve jače uvis - demokracija ne odgaja ni mislioce ni ljude akcije, samo brbljavce - život je neprekidna oscilacija između priželjkivanja i prezasićenosti - politika je volja za moći - Nietzsche - sve što je dobro u životu dolazi od pojedinaca - cjelokupnost se mijenja zbog pojedinca - narodi nemaju nikakva cilja osim samoodržanja - konto za nepredviđeni gubitak vremena - metalni rub oivičene minute - kao kad se nakon razgovora osjećaš tanak i vitak, tijesno stegnut kožnim opasačem - gotičke slike što podsjećaju na omlet što pliva u masti i šećeru - jahao je na riječi - orguljao je njegov glas - radi uzbuđenja, tijelo je svijetlilo nekim unutrašnjim sjajem - ali u svim drugim dijelovima tijela još je ležao nedokončani san koji kao da se želio produžiti u beskraj - pritegnuti bijes - i vrijeme i pomanjkanje vremena zacjeljuje rane - djeca svojih osjećaja - povući ga sa sobom u šutnju - nesigurnost bijaše nalik na mrežu u kojoj bijahu ulovljene sve neizrečene riječi - poput bolesnih ptica riječi padaju još prije nego su ih misli rodile, i zamiru - prostor je bio kao izbrušen do najvećeg sjaja koji bijaše naoštren i loman kao svako savršenstvo - riječ pada u šutnju, a trenutak zatim zablistaju drugi leševi riječi - ima nekoliko stotina riječi a sve su nemoćne - imala je povjerenja u smrt - gorimo s oba kraja - kao kad u djetinjstvu ne prihvaćamo sve istine nego samo one koje odgovaraju nečemu u tebi - moral je uvreda u stanju gdje je svaka kretnja opravdana time da pridonosi njegovoj slavi - mozak mu presahnu - kao kamena ograda, patnja zatvori pozadinu njenih očiju - plavi kišobran neba razapinjao se nad zelenim kišobranom borova - ne dozvoli da ijedna njena riječ potrči za njim - šutnjom čovjek uči da svoje riječi oslobodi svih unutarnjih i vanjskih podražaja i da ih učini službenicama svoga najdubljeg samopromatranja - bilo na ručnom zglobu teklo je kao što suze teku - stojimo nasuprot svijetu savršeno nesavršenom - ovaj svijet je samo jedan od pokušaja - jer čovjek nikada ne dolazi tako dsleko kao onda kada ne zna kamo ide - zlo je neminovno potrebno za čovjekov daljnji opstanal - ispod očnih kapaka sunuše joj dvije strelice - bavljenje opasnostima čini čovjeka opasnim - oči su nedužno sjale mrtvom i čudesnom ljepotom velikih tamnih cvjetova - svakoga čovjeka možemo smatrati uzorkom umobolnika u manjem opsegu - crvena i žuta jedra bijahu kričava poput lebdećih zvižduka - ležala je ona duboka budnost što nas poteže iza sna - otvarala se lepeza mora - sigurnost sveobuhvatnosti - sve što se zbivalo bijaše kao položeno u žubor fontane - postoji blažena patnja u nemoći da po njoj udesimo korak, da proširimo ritam kretnje i riječi - ljudi ne mogu naći sklad između sebe i daha Bogova - tišina ih raspinjala na križ - koža uz kožu, plašljivo je to malo osjećanje prodiralo u tu golemu pustoš kao sićušna biljčica puna soka što posve sama raste među kamenjem - prostranstvo što nikada ne odgovara - sve su se riječi povukle daleko - riječi su birale njih, a ne oni riječi - tajna ljubavi je baš u tome što ne sačinjavamo jedno jedinstveno biće - s onu stranu očiju zgušnjuje se u stvari, a s ove strane u osjećaje - kao podne jasna strava stezala joj srce - uvijek je more bilo ono veliko iskušenje - svijetli tonovi zarezali bi u tišinu - zaposijedati napuštene daljine - maštu uzbuđuje samo ono što više nemamo ili zasad još nemamo - sve što je apsolutno, stopostotno istinito je protuprirodno - lijepa kao netom oprano nebo - posustati do dna duše - rasplinut da jedva osjećaš razliku od podnevne šutnje - žene su lukavstvo prirode za oplođenje muškarčeva duha - riječi koje su govorili, osvježavale ih - dolazi veče ali nikakvo vrijeme nije prošlo - vodena svjetlost - tijela se klate kao urlici zvona - genijalnost se ne sastoji toliko od nadarenosti koliko od snage volje - kajanje kao zraka svjetlosti - stid bijaše kao rana iz koje lipta krv - duh je presahnuo kao zemlja - riječi se raširile na sve strane, ali ipak će na kraju usahnuti (uvenuti) - izgledala je prozirna do dna na kojem leži - prizor kuće, otvorene kao nosnice - miris bilja izgaraše na jutarnjem suncu - strah poput grude leda - misli joj bijahu poput instrumenta na kojem je sviralo neko nepoznato i više biće - misli su iskrsavale poput obrisa gradova - kao da misli ponekad trče za njom - čavli od sunčanih zraka - vrućina i glad sasušiše ih kao drvo od gusala - objektivne zasluge same po sebi neće nikada postići prave uspjehe - lijepa žena gubi ljepotu ako joj dulje vrijeme nitko ne govori da je lijepa; a duh koji nikada ne postizava nikakav uspjeh presahnjuje, ako se ne izobliči u silan prkos - hladna skrućena put pokazuje dašak nekadašnje tople nježnosti - muškarac nije nikada tako sretan kao onda kada mu polazi za rukom da se vlada kako je to sebi kao dječak želio - ideali su kao zrak što se mijenja, a ni sam ne znaš kada - pronalazim se tek u stvarima oko sebe - riječ koja se ne može otkupiti - biti zadovoljno nesretan - urezati sebe u svijet - utisci su ništa, utisci su polovica, oni te utiskuju, trebaš se preobraziti i postati sam objekt, glazba, riječ - potok suza je nevidljivo tekao iza njenih očiju - pitanje se smiješno osamljeno gnijezdilo... - saznanja koja se duboko zarezuju u nečiji život - stisak ruku kao grozdovi - duh se stišava poput vjetra - kao da tjeraš pred sobom gomilu smeća - znanje razdrobljeno u mrvice - istinska velika fizička uzbuđenja nastaju snagom mašte - brak je često borba da bi se uvidjelo tko je jači - svaka snažna misao izlazi u stvarnost te prodire kroz nju poput sile kroz plastičnu materiju te se najzad u njoj ukoči, a da pri tome ne izgubi svu svoju djelotvornost kao misao - patnje su kao simboli - sjedio je u mutnim vodama njihovih razgovora i viceva kao u prljavu potoku, ne smogavši snage da ustane - misli su bile kao nemoćne sjene - misli što blude u širinu - sposobnu čovjeku rado pomažemo - kada bi novac sve mogao kupiti nama ne bi trebso nikakav drugi moral osim trgovine - pitanja duha su kao oblaci koji nemaju nikakve veze sa zemaljskim svijetom - krajina nalik na snažnu ruku koja te sili na san - nježnost prema svom zdravom tijelu - mnogo više snaga proizlazi iz opozicije nego iz usklađenosti - bolesnici su kao bića naseljena na rubu zdravlja - treba biti dovoljno zdrav za svoju bolest - gradići bijahu nalik na porazbacane stare, izlizane i prljave komade bakrena novca, ali koji su sačuvali svoj tajnoviti kovinski sjaj - neposrednost neke nove snage - zeleno raspoloženje - tonovi se danas slikaju, postoje pjesme stvorene od prostora - šumovi svijeta odzvanjali su mekim šumom - suze koje nije htio prolijevati, padale su mu u dušu, kroz duboko okno na vlastiti grob - čuvstva što plutaju nalik na travom obrasle grude zemlje na poplavljenom tlu - jezik u kojem se gomilaju otkucaji srca - znak bijaše pun tihe misli i osjećaja - čovjek vidi mnoge nevidljive stvari - snop strahova - nisu li sva naša djela nastala u nervoznom strahu da sva ljudska djela ne predstavljaju zapravo ništa - eksplozija dubokog nepovjerenja u sve što postoji i što je stvoreno - sama činjenica da izgovorimo neku riječ već nam daje jednu mogućnost više da prisvojimo svijet - dojmovi su u nju urastali kao plod - duša pričvršćena za kožu - ležeći na pijesku kao trag - u osjećajima nije bilo dubine - sreća nije nešto razumno... ona ovisi o živčanom raspoloženju koje sve ili ništa pretvara u sreću - smisao se ne može otkinuti od zemlje - ostaci razmrskana uma - rub melankolije mora - djelo pretpostavlja uvjerenost da možemo postići poboljšanje - tijelo zadahtano i vlažno kao prekopana zemlja u vrtu - nakazno izvitoperena misao - kao djetinje sanje, nepromišljeno i prožeto dobrotom - nadimale se grudi kao metalnim oprugama - probudila je njegovu tromu dušu kao raspomamljen san usred najdublje tmine - vizije se šuljale k postelji kao pjesme i opet nestajale - rečenice stavljati u podrume mozga - kao u pobuni masa gdje nitko nikoga ne razumije ni poznaje, gdje postoje ssmo ispretrgani počeci i završeci misli - oči preobražene blizinom smrti - misli su joj dosadno simetrične - koliko ljubavi i nama nepoznatih osjećaja možemo vidjeti po ulicama - jednog dana smrt te zakolje - bore se napinjale oko usta i nosa, oko brade i vrata kao konji što vuku težak teret - ljudi nikad ne nauče da se s vremenom bolje razumiju - ako podstičeš žudnje ili ih zaoštruješ, možeš dovesti čovjeka kamo god hoćeš - s dobrotom kod ljudi ne možeš računati, možeš računati s lošim svojstvima - novac je posljedica našeg egoizma, a ne uzrok - usprkos previranjima oko sebe, u samom sebi je neki red - stvari savršeno nadomiještaju jedna drugu, pa čak nadomiještaju osobe, osim nekolicine - smrt širi svoje sjene - život nas napušta napola dovršene - živjeti s perforiranom ozbiljnošću - rat (isto kao i zločin) nastaje iz svih onih malih nepravilnosti što ih ljudi svakoga dana puštaju otjecati - rat, osjećaj da život konačno ne uvire u prazno - tone individualna volja - život je neprestana oscilacija između čežnje i gađenja - i najljepše su ideje nemoćne protiv studeni - države su u duhovnom pogledu inferiorne tvorevine - čežnja za jednim stanjem kadrim da bez prestanka obnavlja osjećaje - svaka društvena klasa vjeruje da umije nešto izvršiti bolje od drugih i namjerava to učiniti.

0

.. Bez pameti?.... goru izliku nisam mogla smislit.... izdala sam te.... tebe koji me cjeniš.... tebe koji me nasmijavaša... tebe koji s menom ideš u zubara iako se toga bojiš.... tebe koji mi svaku većer laku noć zaželiš... tebe koji mi dozvoljavaš da budem ono šta jesam... tebe koji mi se ne rugaš jer se rasplakat mogu i na reklamu... tebe koji me VOLIŠ... a zbog koga, ćega.... zbog NJEGA... zbog njega koji je to meni isto ućinio... nisam te prevarila kao on mene... nisam se mazila s NJIM... nisam se ljubila s NJIM... ali sve to sam željela tu noć... željela sam biti s njim... ljubit ga.... zašto to ućinila nisam?.... nisam sigurna u razlog... najviše sam se bojala da će me opet povrijedit... da će ljudi o meni okolo prićati ružne stvari... znala sam da te ne smijem izigrati... ali opet sam cijelu većer provela u njegovom društvu... trudila se slućajno ga dotaknuti... uhvatiti njegov pogled... zabavljala se... plesala... smijala... bila sretna... dok si ti kući spavao... znao si di idem... i nisi se ljutio... još si me nagovarao da idem... zabavim se... nisam znala da će biti tamo... jer o njemu nisam ni razmišljala... ali jedan njegov pogled bio je dovoljan da mi opet uđe u glavu... mislim oćito nikad nije ni otišao... samo je opet isplivao na površinu... ali zašto... pa zašto se ja NJEMU uvijek moram vraćati... zašto ne mogu se TEBI predat cijela... biti samo tvoja POTPUNO... i mislima i tijelom.... zašto?... jer s tobom mi je predivno... mnoge bi mi cure zavidile... mislim zavide mi... a ja opet tražim njega... i nebi mene bolilo sve to... da ti nisi tako dobar... da ti mene ne voliš toliko... i onda u 4 sata te noći dobijem tvoju poruku: mala samo mi javi kad dođeš kući, kiša je i cesta je skliska pa da znam, iako ne sumnjam u vozaćke sposobnosti Shumija (Lipoticina sestra). i nemoj mislit da nisam spava, ovo sam navija sat... to je bio lom... vidim Lipoticin, Najluđin i Shumijev pogled i pitanje: curo zašto mu to radiš, pa ne razumimo te, imaš sve šta poželiš, nemoj se ljutit ali ne zaslužuje te... poželjela sam propasti u zemlju od srama... gadila sam se sama sebi... htjela sam se istući... izlazim iz auta... i suze teku niz moje lice... za mnom izlazi Shumi... grli me... i govori: Zvrka ćine cure ružnije stvari svojim dećkima kao i oni njima, nisi ga prevarila fizićki, ali ućinila si još gore... to je ružno i jadno... ali sad moraš dokazati da si super cura s manama i vrlinama, a tvoja vrlina je svi znamo iskrenost i budi iskrena prema njemu... ili ga ostavi ili ili mu sve reci i ostani s njim ali onda budi samo s njim... a onog malog plavog (ne onog iz priće) zaboravi... i na kraju sam došla kući... i razmišljala... i zakljućila da mi niko ne može reći da ja njega ne volim i nisam zaljubljena... jesam... i zato sam odlućila ne biti tuka i reći mu sve... šta će nakon toga biti... hoće li me i dalje voljeti, hoćeli me i dalje htjeti ne znam... ali znam da zaslužuje istinu... a šta se tiće NJEGA... on će uvik biti moja prva ljubav... ali sad STVARNO mislim da je gotovo... mnogo puta sam to rekla ali ovaj put je i ON sam to priznao... a sad sve ostaje na njemu kad mu sutra kažem... volim vas sve i nadam se da vam nisam pala u oćima.... šaljem vam najveći poljubac

0

A u maloj izbici podbočila se o prozor mlada Janja, majka, žena, a vruće je čelo prislonila uz hladno staklo; jer to blaži bol, i suze teku lakše, slobodnije...

0

Da zbog tebe moje suze teku, da mi nevino lice peku??

0

I danas gledam i opet stiskam zube, suze teku šutim a vičem.. i noćas upozorujem nadaljinu

0

Da, suze teku licem mojim tako da ih uopće ne mogu zaustaviti, ma koliko želio.

0

Vratite nam našu Rijeku, od ove nam suze teku

0

I tu suze teku, ali od smijeha.

0

Može se osjetit svaki njezin zalogaj i muka s kojom pokušava progutati i posljednji komadić, dok joj suze teku niz lice, a iz grla dopiru očajnički glasovi.

0

Čeznuo sam za trenutkom kad se ugase svjetla, ljudi napuste crkvu i kad budem mogao sjesti u kut sam, ne moleći, ne misleći, ništa ne gledajući, ne opažajući dok mi suze teku niz lice.

0

Za svoju predsmrt, prisan mladosti/što je odavno na izmaku jer je jedina postojanje/nemam drugog mauzoleja koji ne bi morao biti tuđi/Uzimam te jer ne čekam da me pokopaju/moja smrt je k meni i samo od mene/a to oni ne mogu i stoga ih optužujem tijelom/koje i tako moraju vratiti/Ja sam moja bitnost/A to što ne mogu podnijeti u njoj samoj/I sve njeno nije moja krivnja ni zasluga/Nestanem li potpuno ili nestanem/ne treba da me itko prisjećanjem dozivlje/to može biti samo krađa/koju nisam u stanju pravodobno prezreti// Nitko ne bi smio iskapati mrtve/Jer možda jesu samo zato da ih nemamo// Ali tko mari za to kad je otimanje/izjednačeno s oslobađanjem/Svatko ulazi u svačiji vrt smrti/Crkvu na vrhu brijega odavno porušiše/(kako bi je lakše mimoišli)/Oltari otetih drumova pred koljenima noći bježe// Nitko ne bi smio iskapati mrtve/Nitko i nizašto// S korijenjem muka u dubokom dnu/može li prolistati govor na stablu tišine/kad ga nemam reći jer sam mrtvac/koji je izgubio smrt pa još traži ukopište/za utjehu samo za smijan plač/što se rasuo preko obraza ko pijesak/jer sam tučen obručima smijeha slijepljen sapunicom veselja/a čitavo vrijeme sam gledao kako suze teku/ispod steznika života i svi su hodali koje sam stekao/a nitko nije držao bol duboko na dlanu:/svi su ga bacali u košare za otpatke/i hodali dalje// A kad su stali/Bili su Nigdje// I onda naume iskopati zaboravljene mrtve/Da bi nešto započeli// Ja sam vikao: Nitko ne bi smio.../NITKO NE BI SMIO iskapati mrtvace// Ali tada izgubih glas/(po njihovoj zapovijedi valjda)/i sada šutim jauk// No on je sam (neotet) i mogu da ga nastavim// Zato kažem: Ne dirajte moja mirna groblja/jer kamo ću s tolikim smetovima kostura/kojima me opterećujete:/ako sam oslobođen vas/onda sam to sobom učinio/i nije istina da sam to mogao dovesti do potpunosti/jer kad sam dobio krv kojom ste se nastavili/obojih je sobom nije mi bilo moguće/kada je toliko tekla u vama zamijeniti je svojom// I tako ostah sputan vašom sličnošću, a sam// Može li se više plakati s licem na licu zemlje?/Može li se više glasno plakati/a da se ne zamrzimo i prije nego su nas čuli/Koliko samoubojica koliko grobova je poleglo u našem smijehu/(Nitko nema pravo na tuđe smrti)/Zašto ih moramo skrivati sa posuđenim licima/kad nas izvan nas nigdje nema?«

0

Lopovima s hdz predznakom nikad se ne zna zasto suze teku.

0

Prolazim sa boli, sa svom svojom ljubavi i svim utiscima, sa Suncem u meni... a suze teku.

0

Ona scena dok ona stoji pred ekranom u crvenoj haljini, a slika nestane - meni dosta, suze teku.

0

Čujemo li mi danas taj isti Jobovski krik, kojim su ovdje i odavde po cijeloj Hrvatskoj i svemu svijetu, kriknule stotine tisuće hrvatskih Jobova, izdanih, predanih, i poniženih, zgaženih, mučenih i u bezbroj hudih jama " pobacanih? Gorko plače noću i suze teku niz obraze njegove, nema tko da ga utješi od svih milih njegovih...

0

Pjeva i dobravila, čak joj suze teku

0

Skrušenom seljaku suze teku od ljubavi prema domovini, dok ribari otiru smrad srdela sa čela, odjeveni u dresove nacionalne momčadi.

0

Ako svađa pogoršava, suze teku, vjerojatno ćete morati razdvojiti zaraćene strane barem do mjere da smanjite tenzije i olakšate komunikaciju.

0

Sedim i posmatram svet kako se dogadja... Nemocna da reagujem..... Samo jesam, tu, udisem, izdisem... posmatram... Sve je nekako stvarno... zivim.. ovaj tren sada... nista ne ocekujem... nista ne bi trebalo, sve jednostavno tece.... Misli, emocije se smenjuju... prazan prostor.... prosirena izvan odasvud.... van, a ipak potpunost.... Znaci to je to.... nema se sta reci... izostaje delovanje.... ne postoji, treba... moras... zelim.... necu..... ako suze teku one jesu... ako je smeh opusten i razigran... on je samo smeh.... dogadja se.... bezpovratno..... vecan je samo ovaj segment sto bitise.... neka prolazi.... tu sam, ali kao da i nisam, svesna, bestelesna..... Tecem, ali sta je reka bez korita, kao kornjaca bez oklopa, kao ruza bez trna, kao drvo bez korena, kao apsolut bez zivota, kao...... polako vracam se, svesna prostora oko sebe, telo sam... zivim, da vidim gde sam.... u vremenu i prostoru da opisem jos jedan krug...:)

0

O kako u ovom vremenu Moje Suze teku za Mojom ljubljenom Crkvom na Zemlji.

0

nepitaj me zasto placem... zasto sjedim sama, gledam negdje u daljinu.. nepitaj me zasto slusam tuzne pijesme, zasto izbjegavam ljubavne filmove... nepitaj me, moj nekadasnji prijatelju, zasto sam tuzna, zasto suze teku niz moje lice... zasto pisem, zasto crtam... nepitaj me zasto ga jops uvijek volim... postujem te prijatelju, ali neshvacas... neshvacas, i s toga me nepitaj... jer neznas sta znaci voljeti, ovako jako, intenzivno i neprestano... neshvacas zasto nemogu bez Njega i zasto ga toliko zelim pored sebe... a ponekad neznam ni ja... neznam zasto nakon svega toliko zelim njegov zagrljaj, njegove usne, dodir, kozu, miris... i nepitaj me. nepitaj me zasto uvijek mislim na njega, zasto me sve na njega podsjeca... jer najdrazi moj nekadasnji prijatelju, neznas kako je to.. gledati neki film, vidjeti najmanji detalj i sjetiti se cijele jedne price, nase price.. i meni bi bilo lakse, kao sto je i tebi sada, da neznam kako je sve to, da neznam vec u ranijoj mladosti sta znaci voljeti, iskreno i duboko voljeti... i voljeti ljubav, i patiti radi ljubavi... da neznam da postoji, da neznam da me usprkos svemu iskreno voli... s toga, jednostavno nepitaj me-nista... pusti i prodji... 01.06.2006

0

tiho budi dok suze teku i pune vode rijeke, nemoj dopirati do mene dok rane još bole, osječaji su duboki, i vuku me sa sobom u noć..

0

... toliko toga bih napisala, a zapravo se sve može sažeti u jednoj rečenici... znam da je čovjek pokazuje koliko je velik tek onda kada otvori svoje slabe točke, svoje ahilove pete - velik je u svoj svojoj boli i tuzi. pisala bih riječi, rečenice, stranice tekstova.. no čemu, zašto? ima li to uopće ikakvoga smisla? nisam u formi za duge, ingeniozne postove prepune nekih otrcanih fraza; nisam u formi za intelektualno nadjebavanje sa samom sobom što mi je inače najveći izazov; nisam u formi za ništa. mislim da bih mogla satima samo sjediti i gledati u daljinu, u obzor, u crtu horizonta koja svakim trenom mijenja svoju boju od zlatne do purpurne. u materijalnom sam konstantno, tako da mi prelazak u ove duhovne, metafizičke sfere predstavlja nešto sasvim novo, nepoznati, strano i daleko. toliko sam okružena svim tim ljudima, stvarima i inim čudesima da sam zaboravila kako je to biti - ja. imam par lijepih uspomena i sjećanja za koja se znam uhvatiti kada padam daleko i duboko, u ponor melankolije koja ponekad ne pokazuje svoj kraj. onda se uhvatim za to i držim se čvrsto, sve dokle dok ne vidim da je to samo potemkinovo selo, fatamorgana u konfuznim, prenatrpanim mislima. ne znam gdje je nestala osoba koja je znala pisati sve one inspirativne, afirmativne postove; valjda je nestala sa zadnjom kišom; sada je tu netko drugi, netko tko tek u svojim lucidnim fazama zna gdje je i trudi se ostati tamo. da li plačeš? da li ti suze teku? pustiš li ih da teku ili ih brišeš da nitko ne vidi trenutak slabosti. važni su trenuci, kako bih rekla, prosvjetljenja. kada vidiš da nije sve tako crno, ali niti sasvim bijelo. možda tek kombinacija sivog koja glasom prekrasne, ali smrtonosne sirene zove na još prije nego te uništi i pretvori u pjenu što oplakuje vreli pijesak. a čuđenje dolazi od srca, kako sam negdje nekada pročitala... različitih ciljeva ima. kakav nam je cilj kada se zaustavimo? kada sve postane suptilno, malo; a tako veliko, značajno? gdje je taj put i cilj, kada zapravo ne putujemo, ali srca nam se prelamaju, duše nam drhte. duše nam drhte, kao na jakom vjetru... još ako nam zajedno drhte, ako zajedno plaču... gdje nam je put gdje se susrećemo, koji nam je cilj? kada je sve tanano, suptilno, meko; a tako gromovito, munjevito, snažno? pusti, ne znam ni ja.......

0

Samim time što me slušaš, dok suze teku niz vruće obraze, kidaš brane koje bi rasle oko mog srca i ostavile te negdje vani do tko zna kad.

0

Pa čovječe skači od sreće, neka trnci prožmu tvoje cijelo tijelo, ma pusti neka suze teku dok osjećaš ovu najveću radost.

0

.. eto to.. to je mene danas stislo.. zarobilo mi dusu.. uzelo mi mir.. suze teku vec satima u potocima bez jecaja.. tiho.. slijevaju se niz lice i nos.. niz vrat.. a sve bez pravog razloga.. ili je toliko tih razloga da u biti neznam koji je prelio casu.. tesko mi je.. imam osjecaj da sam razocarala sve oko sebe.. a ne shvacam razlog.. sto sam ja to ikome od njih nazao ucinila.. a svi si daju za pravo izderavati se na mene i sto se ja vise trudim vise traziti od mene.... danas je jedan od onih dana kada mislim da je bog dar zivota protratio dajuci ga meni.. a sutra.. sutra nakon neprospavane.. proplakane noci.. nadam se da ce biti bolje.. da je jutro pametnije.. i da ce od ovih suza ostati samo ogromni podocnjaci kao podsjetnik.. eto vec mi je malo bolje.. sreca pa papir i ekran sve trpe.. laka vam noc...

0

Zakačila se za mene, vrištala ' neće mama kući ', krokodilske suze teku na sve strane.

0

ja se smijen, ne mogu stat, suze teku, popišat ću se a koliko tek policije ima na Marjanu maskiranih u stabla? da sotone ne okrenu križ naopako aaaaahhhhhaaaaaahhhhhaaaa

0

htjela bi nestati.... samo da ne osjećam više ništa.. želim biti od kamena...... želim biti ravnodušna na sve.... ovako više ne ide.... tako sam bila sretna... krenu stvari.. i za par dana stanu.. nestanu.... a u srcu bol.... samo raste..... nikako da stane.... suze teku licem.... samo tuga oko mene..... želim ne osjećati.... nikad u životu se gore osjećala nisam.... niti ne želim ikad više.... slomio je u meni svaku trunku sreće.... svaki komadić osmjeha.... slomio me cijelu.... ali ja sam mlada.. i sve ću preživjeti...: (nemam riječi.. opisati bol koju sada osjećam.. nemam....... osim da jako boli......

0

Gubim elan, gubim se... samo suze teku i još malo pa ću dehidrirati (što i nije loše, i tako se trudim smršaviti poput drugih - jer ipak reklame stižu i do mene) Samo da zapalim još jednu cigaretu i sve pošaljem do đavola i pustim svoju muziku...

Jezikoslovac.com

Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!