ali svaka cast sto si napravila prvi korak koliko god tezak bio.vjerujem da se najteze bilo suocit sa svime i otvoreno priznat drugima (strucnim osobama) i sebi da imas veliki problem koji se treba rijesiti.i nemoj se ustrucavati reci svaku mogucu glupost (koja se tebi cini kao glupost, a nije) kojom te ubijaju u pojam, npr. ovaj detalj s aerobikom i da bi trebala bit doma i da te dugo nije bilo.kosa mi se s glave dize... koji k se petljaju u ono sto ih se ne tice? mrzim takve ljude: mad: