Generale su u svečanim odorama dočekali i oduševljeno pozdravili brojni suborci i drugi hrvatski branitelji

Proslavu su uzveličali i članovi Hrvatske zrinske garde iz Čakovca, koji su svečanim odorama i svojim stijegom povezali slavnu povijest hrvatskih branitelja sa sadašnjosti.

Vojska nije bila u svečanim odorama, a predsjednik Države, predsjednik Vlade i v. d. predsjednika Sabora držali su se kao da Domovinski rat nije bio njihov rat, kao da tim ratom ništa nisu dobili, kao da im je samo žao što se njihovim pozivima na proslavu nisu odazvali četnici.

U svečanim odorama sa tradicionalnim društvenim kacigama, te sa helebardama u ruci, održali su počasnu stražu kod BOŽJEG GROBA u župnoj crkvi Svetog Nikole u Jastrebarskom.

Vatrogasci su bili odjeveni u svečanim odorama s bijelim rukavicama.

Dana 18.03.2012. kadeti 19 - te generacije po prvi put će izaći na izlazak u sokolskim svečanim odorama, te ujedno biti nazočni obiježavanju Dana Počasne sokolske garde, polaganjem vijenca na Kapelici Mira.

Tek 10 minuta prije mise: u štiklama, svečanim odorama i tako.

Poznato je, da je društvo priređivalo vatrogasne zabave na koje se moglo doći samo uz pozivnice, a vatrogasci su goste dočekivali u svečanim odorama i bijelim rukavicama.

Kad smo naposljetku odlučili progovoriti o nama brižljivo smo odabrali riječi u svečanim odorama za prvi red Iza njih smo smjestili one koje daju važnost onima iz prvog reda Staloženim i razumnim rezervirali smo sredinu One bez ambicija stavili smo otraga Iza kamenih stupova su stale najopreznije One koje kazuju suštinu ostavili smo pred vratima.

Neki bi na glavi nosili naše kacige, a neki tanjurače (ne znam kako se zovu pokrivala za glavu koje nose časnici u svečanim odorama), a na licima široke osmjehe, ponosni što imaju što pokazati sebi (i svijetu...).

U svatovskoj zaprežnoj kočiji na Trg Graševine ubrzo je stigla Carica Marija Terezija u pratnji Baruna Franje Trenka u svečanim odorama, što je izmamilo buran pljesak nazočnih planinara i svih gostiju.

Karavana vatrogasnih vozila, vatrogasaca u svečanim odorama i pomladak, kretala se prema župnoj crkvi.

Na izvedbu Legende došli su u tradicionalnoj svečanoj povorci organizatora, pokrovitelja i sudionika, u kojoj su bili i Đuroki u svečanim odorama, odnosno prva četiri člana đurđevačke gradske povijesne postrojbe.

Kao što su spremno s krunicom oko vrata branili domovinu, u svečanim odorama potom su branitelji, a s njima i poredstavnici udruga dostojanstveno nosili križ i svijeće predavajući ih jedni drugima od postaje do postaje, koje su bile označene bakljama.

Svečanost je uveličao počasni postroj odreda vojske, sa vojnim trubačem, vojnikom sa sabljom i nosačima vijenaca u svečanim odorama uz nazočnost pripadnika brigade, predstavnika udruga iz Domovinskog rata i građana.

Posebno svečano i dojmljivo bilo je, na čelu procesije, vidjeti združenu postrojbu desinečkih vatrogasaca u svečanim odorama iz oba društva, DVD-a Donji Desinec i DVD-a Gornji Desinec.

Kip Majke Božje nosili su muškarci obučeni u tradicionalnu narodnu nošnju, a pred kipom su išli članovi DVD-a Pag u svečanim odorama.

Želeći široj javnosti predstaviti svoj današnji istraživački znanstveni i umjetnički potencijal, Sveučilište u Zagrebu odlučilo je obnoviti tradiciju javne promocije novih doktora znanosti, tradiciju započetu još potkraj 1877. Prva svečanost nedavno je održana u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, gdje je promovirano 170 novih doktora znanosti, a kandidati u svečanim odorama i s akademskim kapama prošli su od zgrade Sveučilišta do zgrade HNK.

U svečanim odorama križ i svijeće nosili su članovi iz 26 udruga: dvije proizišle iz II.

U svečanim odorama su bili Trenkovi panduri iz Požege i njihova limena glazba, Počasni vod DVD-a Sirač, DVD Badljevina, vatrogasci Vatrogasnih zajednica općina: Končanica, Dežanovac i Đulovac, DVD-a Veliki Grđevac, Veliki Banovac i Pakrac.

Misi je prethodila svečana procesija krizmanika u svečanim odorama sa svojim kumovima, a misno slavlje je uveličao župni zbor pod vodstvom s.

Jajce je još uvijek tamo gdje je bilo, a država?... nje već odavno nema. pa šta, ionako je bilo jasno, što u jajcu nastane kad-tad mora otići u kurac. moja sjećanja na taj datum baš i nemaju previše veze s nekim zasjedanjem avnoja, ozbiljnim licima drugova delegata na fotografiji u knjizi iz povjesti, narodnooslobodilačkom borbom protiv mrskih okupatora, referatima na satu povjesti. nezaustavljivo bljede slike školskih priredbi, plavih titovki i crvenih marama, uže i šire rodbine u prvim redovima dvorane, vatrogasaca u svečanim odorama, ratnih filmova na teveu i " druže tito mi ti se kunemo... ". za koju će godinu te slike prošlosti završiti u nekoj zabačenoj tamnoj sobi mojih sjećanja i teško da će se dogoditi išta toliko bitno da u nju ponovo uđem i iznesem ih na svjetlo dana. ali neka sjećanja vezana uz te dane uvijek će biti tu. tog datuma kada su se neradni dani spajali s vikendima moji su djeda i baka okupljali svu raspoloživu rodbinu da najveći praznik naroda i narodnosti proslave u duhu slogana " radno i svečano ", naime, dan republike bio je rezerviran za svinjokolju. od ranog jutra pa do kasnih večernjih sati imanje mojih predaka pretvaralo u stratište tih dobročudnih četeronožaca. buđenje prije svitanja, slojevi odjeće u zaštiti od zime, grijanje na vatri uz kotlove iz kojih su se dizali stupovi vodene pare, užurbano muvanje gomile muškaraca i žena koji su stalno nešto vikali i tražili, rakija prepečenica i vreli čaj s rumom, doručak od sveže pečene đigerice s bijelim lukom, i mirisi otopljenih čvaraka i masnoće koji su se uvlačili u odjeću i kosu i ostajali u nozdrvama još nekoliko narednih dana. kasno te večeri svečano se proslavljao praznik uz juhu, pečeno meso, sarmu i friško pečene kobasice. moji su preci otišli u kraljevstvo nebesko i ponjeli sobom taj najveći praznik naroda i narodnosti i taj najvažniji događaj toga datuma svinjokolju. poslijednji put sudjelovao sam u eutanaziji svinčeta prije tri godine, kada je iz Merike svrnio stric Braca sa sinom i familiom (snaha i klinci bili su nešto žučkasti i imali malo kose oči, ali Merika je to, ehej). njima u čast upriličena je pokazna vježba kolinja koju je rođak Stiv (izvorno Stjepan) ovjekovječio svojom kamerom i kopije krvoprolića ljubazno podjelio rodbini u znak ljubavi i dugog sjećanja. ne moram niti napominjati da se na prezentaciji okupila sva rodbina koja je mogla hodati i da je pola svinje završilo u stomacima uzvanika. jučer u ranu zoru stiglo je društvo potovareno u klupski kombi na jutarnju kavicu prije grupnog odlaska u vikendicu na Planinu (kakve li ironije zvati nešto Planinom u ovoj ravnici gdje je i konjski izmet brdo). odmah je počela zezancija kako je druženje u vikendici u sječanje na nadolazeći praznik. nije mi trebalo puno, kad je već takva gomila napunila dvrište, da zvučnike kućnog kina postavim na otvorena vrata terase što gleda u dvorište i pustim onu kazetu s kojeg se unezvjereno svinče deralo iz sveg glasa nebi li izbjeglo nož. moj je stari u nevjerici, u papučama i pidžami, izjurio iz kuće. - što to radiš? jesi normalan, probudit ćeš susjede - koljem, stari nek čuju, mater im zavidnu da pustim još jednom, nek misle da koljemo dva - nisi normalan tako mi boga a, valjda nisam

Ogulin, 3. studenoga 2007. - U Ogulinu su lovci proslavili blagdan svoga zaštitnika sv. Huberta. članovi Lovačkog društva Klek iz Ogulina, ponajveće lovačke udruge u Karlovačkoj županiji, koliko po broju lovaca, toliko i po veličini lovišta, od 1996. godine slave svoj dan misom u župnoj crkvi Sv. Križa i svečanošću u lovačkom domu na Barutani. (Zvonko Ranogajec) Misu je predslavio ogulinski župnik i dekan Tomislav Rogić, a na slavlju se okupilo više od 30 lovaca u svečanim odorama na čelu s predsjednikom LD Kleka prof. Milanom Poljakom.

Svoje suborce Prpić je pozvao da se skupu odazovu u ratnim ili svečanim odorama.

U znak spomena na događaj od prije 2000 godina, kada su rimski legionari po odobrenju Poncije Pilata čuvali Isusov grob kako nebi tijelo ukrali " učenici i rekli da je uskrsnuo i u skladu s dugogodišnjom tradicijom, članovi Društva su uoči Uskrsa na Veliku subotu 7.4.2012. g. u svečanim odorama i s helebardama u ruci ponosno održali počasnu stražu u Vazmenom bdijenju od 18.00 - 20.00 sati kod uređenog Isusovog groba u crkvi Sv. M. Magdalene u Gornjem Knegincu.

U tim mislima po završetku mise krenulo se u tijelovsku procesiju, koja je bila podijeljena na 4 postaje ulicama Kneginca, a vatrogasci su zahvaljujući svojim svečanim odorama dali posebnu svečanu notu procesiji.

Ljepoti misnog slavlja doprinijeli su gardisti Počasno - zaštitne bojne OS RH i povijesne postrojbe Turopoljski banderij i Kliški uskoci u svojim svečanim odorama te mješoviti zbor katedralne župe iz Siska.

Kao što su spremno s krunicom oko vrata branili našu domovinu, toga su dana branitelji u svečanim odorama, članovi njihovih obitelji te članovi više udruga proizišlih iz Domovinskoga rata dostojanstveno nosili križ i svijeće predajući ih jedni drugima, od postaje do postaje, koje su bile označene bakljama.

Potom su hodočasnici u svečanim odorama hodili postajama Križnoga puta, koji je predvodio msgr. Jezerinac, a na postajama su se izmjenjivali časnici i kapelani moleći i noseći zavjetnu svijeću na putu prema Spilji ukazanja.

U prvim redovima tik do oltara stajali su i pozorno misu pratili mladi članovi KUD-a Sveti Juraj - Draganić, članice KUD-a Biograd, pripadnici lovaca i vatrogasaca u svečanim odorama i sa zastavama svojih društava.