Istina kaže da je jedan ogranak ljudi otišao u izviđanje u svemir na neodređeno vreme, znajući što će se dogoditi na zemlji, od raznih prirodnih ili drugih katastrvofa, a ostalima tj nama dok se oni ne vrate ostavili su određena znanja koja su se vremenom gubila u nepismenosti zaboravljano kroz nastupajuće vekove, naročito smišljenim paljenjem tadašnjih biblioteka, i dok je još bilo neovisnosti i slobode netko je uspeo napisavti i bibliju dok su ta znanja još bila sveža i dok se tako, u mnogim područjima svijeta, živelo kao oblik lijepog ponašanja i ophođenja među ljudima, biblija, dok je nisu u međuvremenu promjenili u bitnim pojmovnim stvarima i malo prilagodili do danas potrebama upravljaća iz sjene.